Ali Marta nije prva cura koja slično reaguje, pa čak ni Gabrijelu više nije mogao ubediti u svoju moralnu čistotu. Dobro je, neko dolazi. Valjda je mama, lepo ću ih spojiti da ćaskaju, pa me Gabi neće pred njom ispitivati o Marti.
- A, tu ste deco. Gabrijela, nisam te videla nedeljama, jel se ti ljutiš na nas. Dobra ti je ova frizura.
- Dobar dan tetka Eva, ne ljutim se. Dolazila bih ja, ali me niko ne zove. Vaš sin uvek ima nešto preče, ko zna čime je zauzet.
- Takvi su ti svi muškarci, ajde dođi da mi pomogneš oko ručka. Usput ćemo se ispričati.
Ko će me vaditi iz govana ako ne mama. Sa svakom curom bi odmah uspostavila kontakt, nikada nije pogrešila ime, sa njima priča samo o glupostima... Bar mogu na miru pisati poruke. Gabrijela opasno guši...
- Bandi, možeš doći ručati. Jesi oprao ruke?
- Naravno da sam oprao. To je prvi uslovni refleks koji se razvije kod svakog mađarskog deteta. Pavlovljevim kerovima teku sline na zvono, a Mađari trljaju ruke. Da nije bilo higijene i kulture, uništili bi nas varvari koji nas okružuju sa svih strana.
- Nema potrebe za sarkazmom. Možeš ti i bolje, ako misliš da nas treba uveseljavati, mada ne znam odakle ti ta ideja, mi smo sasvim dobro raspoložene.
- Da. Ustanovljavale smo manjkavosti i nedostatke u tvojoj
garderobi s obzirom da ćeš raditi u opštini. Tamo ćeš morati ići malo konzervativnije obučen. Baš sam juče srela komšiju koji radi u Gradskoj kući. Za posao ima jedno lepo smeđe odelo sa zadebljanjima na laktovima, da se ne bi odmah pohabalo. Ali on nije konzervativan; jednom obuče roze košulju i crvenu kravatu, drugi put plavu košulju i sivu kravatu...
- To znači da ništa ne moraš sada kupovati. Sve to možeš pozajmiti od oca.
- Mogu i od Karčike. Možda on nije tako maštovit u kombinacijama, ali roze košulje mu ne manjkaju. Gabi, da nije taj tvoj komšija inženjer?- Ne znam... Vidiš kad bolje razmislim....- Nemoj mi u struku. Inženjeri su kao i drugi ljudi, samo bolji.- Da, okrenuti ostalim ljudima, humani, nikada rasejani.- Tebe niko nije terao da budeš inženjer. Ionako nikada nisi voleo ni matematiku ni fiziku. Ali ovo kako sada pričaš, to je žablja perspektiva, kiselo grožđe.
- Ja sam samo instrument. Svaka dobra mađarska porodica, da bi pokazala kako joj lepo ide, ima po jednog probisveta, koji ništa ne radi, samo troši. Pošto je Karči preuzeo ulogu vunderkinda, meni je, da bih održao imidž familije ostalo samo ovo drugo.
- Vrlo si konzervativan za svoje godine. To je bila moda koja je prestala pre pola veka. Sada je moderno pretvoriti usporenog i inertnog derana u nekoga ko će raditi dvanaest sati – šest dana u nedelji.
- A još bolje bi bilo da postane inženjer. Tako bi se sveto trojstvo familije Erdelji – elektroindustrija, obrazovanje, trgovina – dopunilo građevinom. Ovaj grad bi mogao mirno da spava. Sadašnjost i budućnost bi mu bile u sigurnim rukama.
- Ima još stvari koje bi trebao znati. Ugodna konverzacija za ručkom ne podrazumeva duge rečenice.
Sve se to sjajno odvijalo, pa kad je ubrzo posle ručka odvezao Gabrijelu kući, morao je više puta ponoviti da se on i majka nisu svađali, već samo iznosili suprotstavljene stavove sa ubeđenjem. Na Martu i druge sive oblake su svi zaboravili.
A r g u s B o o k s O n l i n e M a g a z i n e 79