-
Ajde Roso preteruješ,
ja nikada nisam imala
problema.
-
Šta preterujem,
koliko je naših tamo
zaposleno? Čudi me kako si ti
uopšte dobila posao, ali
čuvaj se. Sigurno se neki
matorac namerečio na tebe.
Sviđaju mu se takve
plavušice u mini suknjama.
-
A bre Roso kakvi naši.
Ti si još uvek u Bosni. A
Tamara se ne zapošljava
zbog plave kose već zbog
znanja. Njoj ne treba kratka
suknja za to. Nego ajde mi
da popijemo po rakiju za
čast. Valja se.
-
Ja nemam vremena.
Moram ići. A ti curo pamet u
glavu.
Kada je Rosa otišla.
-
Đavo nek je nosi, ako
čujem neku priču o tebi u
Tešnju, kosu ću joj
počupati. Znam kakav jezik
ima.
-
Neka mama, šta te
briga šta ona priča, valjda je
važnije šta se stvarno
dešava.
-
Ne znaš ti naše ljude,
kada nekoga žene dohvate
jezicima bolje da se ne
vraća u naš kraj.
-
Znam mama, u
izveštaju koji je operativac
Gestapo-a slao iz središnje
Bosne 1942 u centralu,
napisao je da nikada nije
sreo bolje tlo za glasine, za
njihov razvoj i širenje.
Spominjao je i da je
situacija na terenu bolja od
idealnog školskog primera a i
Černomirdin je rekao....
-
Jao pametno moje,
pričaš ljepše nego oni na
televiziji. Ali znaš kakav je
naš čovjek, primitivan i
zatucan. Ne može da shvati
da i žene trebaju ići na fakultet, a i to što si se ofarbala...
-
Mama to smo raščistile. Valjda sa svojom glavom mogu da radim
šta hoću.
-
Znam samo koliko sam imala problema sa tvojim ocem, kada ga
je trebalo ubeđivati. Samo te molim da nam ne ukaljaš obraz.
-
Mama pa mi smo okruženi betonom. Jedva i cipele mogu ublatiti,
a gde je obraz.
-
Znaš ti dobro na šta ja mislim, i kako se gleda na svakog našeg
čovjeka kada odskoči, a tek na ženu...
-
Stvarno bi trebalo na Rači vršiti propitivanje. Ko god vuče sa
sobom nešto orijentalno, zabraniti mu ulaz.
-
Samo se ti rugaj. Ima i ovdje ljudi koji drže do obraza i časti...
-
Mamice, ajde da ne raspravljamo, bolje mi reci šta da kupim, da
lepo dočekamo tatu.
3
Andraš nikada nije sputavao maštu. Kada god bi ga situacija,
sagovornik, predavač ili bilo ko drugi pokušavao uterati u zabran
diktiranih misli ili dijaloga koji ne bi bili po njegovoj volji, uvek bi
puštao da se otvore vrata nestvarnog. Pošto je to radio celi život,
izveštio se. Imao je reči-alarme, koje bi ga brzo vraćale u stvarnost.
Sada je jedna bila izgovorena:
-
... voliš!
-
Ma hajde Gabi nemoj opet počinjati. Odakle ti takva ideja?
-
Uopšte me ne slušaš. A i ništa mi nisi rekao o tome šta ćeš da
radiš na poslu.
-
Otkud ja to znam. To ću ti pričati kada budem radio.
-
Više me ni ne grliš ni ne ljubiš, samo ti je stalo do onoga, a
ovakvih dana kada ja nisam za to, ponašaš se prema meni kao da sam
zarazna.
-
Gabi, preteruješ. Samo sam nervozan zbog posla. Imam tremu
zbog toga što ne znam kako ću se pokazati. Primljeni smo dvoje, a posle
pripravničkog treba da ostane samo jedno. Za onog drugog se ne zna da
li će ostati u opštini.
-
Za danas mi je jasno zašto si takav. Ali ti već mesecima kao da
gledaš kroz mene. Dosadila sam ti, a i nisi mi nikada objasnio šta ta
Marta hoće od tebe.
-
Otkud ja znam šta hoće? Postoje osobe koje se bez razloga i
povoda zaljubljuju ili šta ja znam u nepoznate, pa svašta pomišljaju.
Svet je pun cura na lekovima koje samo fantaziraju...
-
O siroto moje nevino, pazi da ti ne poverujem. Nikada ti ne
daješ povoda, a cure ti se stalno vešaju oko vrata...
-
Gabi, znaš da ja samo tebe volim.
-
I još jedno 500 miliona drugih cura. Misliš da te ja ne znam.
Otišao bi za svakom kratkom suknjom bilo gde.
Pošto je razgovor išao u pogrešnom pravcu, Andraš se poslužio
oprobanim metodima. Privukao je Gabrijelu u zagrljaj. Nikada još nije
sreo curu koja se toliko voli ljubiti. Postaje sve gore. Marta je totalno
odlepila. Odavno je zažalio zbog svoje slabosti, jer je to sve prekratko
trajalo u odnosu na Fatalnu privlačnost i Jezu u noći, koje su usledile.
Argus Books Online Magazine
78