da je Piroška nepokretna, sećaš se kako je plivala“ „ A kakva je ramena i ruke imala, kada je opalila Šanjiki šamar jer ju je muvao, posle mu je nedelju dana zvonilo u glavi“.
Tu negde su primetili da su izašli iz kancelarije i da ih dva para očiju znatiželjno posmatra.
- A ti si Andraš, prava momčina, sutra se javi Estiki, sekretarici, upoznali ste se. Ona će te upoznati sa kolegama, pokazati gde ti je sto i sve ostalo što treba. Radno vreme ti počinje u osam sati, budi tačan.- Hvala vam.- Dobro Bela, nećemo više da te zadržavamo a i ja kasnim. Ti Bandi, samo slušaj čika Belu i teta Estiku i sve će biti dobro.
- Daću ti ja čiku, da ovo dete i Estika nisu tu rekao bih da je čika onaj čovek, koji ti obilazi ženu dok si na poslu.
- E Bela, Bela, osedio, oćelavio a pamet... Bandi ne slušaj ovo što mi pričamo, to je nešto iz vremena kada se nisu ni poznavali tvoji roditelji. Dobro Bela bežimo. Zdravo.- Zdravo.
Kada su stric i nećak otišli, Bela je ostao pored prozora, zagledan u trg. Telefon je zazvonio na sekretaričinom stolu. To ga je prenulo iz misli. Prišao je saradnici i rekao:
- Zovi Ferenca i reci mu da ću doći do njega za deset minuta.
Zatim je ušao u kancelariju i utonuo u masu papira.
2
Tamara je prešla Radićevu u jednom dahu. Za ovih petnaest godina koliko je u Subotici, prešla ju je više hiljada puta. Prvo se plašila te ulice, pogotovo noću kada su grane pravile čudne senke po zidovima i putu. Kasnije ju je nervirala, jer je uvek bila dozlaboga dugačka i pusta, sa puno memljivih podruma, čiji se zadah jako osećao, pogotovo u letnjim večerima. Bila je negde na sredini studija kada ju je zavolela. Radovala se svakom renoviranom objektu, maštala da će jednog dana i ona kupiti i srediti neku od velikih gospodskih kuća, koje pamte razne vlasnike. Nije joj više smetao ni pogrešno ispisan naziv ulice.
Ali danas ni na šta nije obraćala pažnju. Došla je do svog kraja Radićeve bolje raspoložena nego kada je diplomirala. Možda je jedino bila srećnija kada je krenula sa prvim dečkom.
Neki komšija je selio. Nije imala strpljenja da čeka lift, do potkrovlja se popela stepeništem, većim delom trčeći.
Tamarina majka Desanka je u tim trenucima završavala drugu kafu sa zemljakinjom Rosom, sa kojom se susrela na pijaci i dovukla je na razgovor. Kupovinu su obavile, za početak pripreme ručka je još bilo rano, mogle su se u miru posvetiti razmeni informacija. Znale su se još iz Tešnja. Kada ih je rat obe naneo u Suboticu, prvo su se družile, a onda su počele da kombinuju, kako bi spojile svoju decu, Jovana i Tamaru, koji bi bili tako lep par. Tamara za to nije htela ni da čuje. Bila joj je bitna samo knjiga, fakultet a ne tamo neki automehaničar. I sada se Jovan venčao, a Tamara nit ima momka, niti nalazi posao. Samo obija pragove.
Desa više nije uživala u razgovoru, počela se nervirati. Kad ovaj moj Rade, ne koristi to što je policajac da bi zaposlio svoje dijete, kao sav normalan svijet, nego sve nešto pošteno „ ako je bila tako dobra studentkinja, lako će naći posao“. A i ova Rosa, samo nabraja šta je sve bilo u svadbi, koliko je šta koštalo ko da mene to interesuje, a briga me i to što Jovanu dobro ide u radionici, nije on za moju Tamaricu, njoj treba neko pametniji, neki inženjer, doktor. Rosa ko Rosa, samo melje i hvali se, a nije me ni zvala u svadbu, pa šta ako je bila u Bijeljini, kao da ja tamo nemam kod koga da prespavam. E sad ću joj sve reći.
Svaki naum koji su dve prijateljice imale je poremetila Tamara, koja je uletela kao vihor.
- Mamice, primljena sam. Sutra počinjem raditi. Dobar dan tetka Roso.
- Jao neka si kćeri, danas sam srećnija nego kad sam se udavala, moramo nešto popiti za čast, ajde skoči do granapa po pivo i sok.
- Ja bih morala da pođem. Deso podseti me da ti pokažem slike, a gde si se to zaposlila curo?
- U opštini. Formiran je sektor za razvoj turizma, prvenstveno Palića, i primljeno je nas dvoje koji ćemo raditi uz načelnika.
- A lijepo, lijepo. Bila bi šteta da si išla tolke godine u školu, a da se ne možeš zaposliti. Još samo da naučiš mađarski.
- Za posao nije bio uslov znanje mađarskog, a i mislim da ga kolega koji se zaposlio govori, pa neće biti problema.
- Jes neće, tamo se samo mađarski priča, kad god odem u Gradsku kuću drugo i ne čujem, mada svi oni znaju srpski, ali kakve grimase prave dok ga govore.
A r g u s B o o k s O n l i n e M a g a z i n e 77