Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 76

Imre Šoti

Četiri nedelje

1
Rasprava je bivala sve glasnija. Andraš je nesvesno uvukao glavu u ramena. Bio je ubeđen da je sva ta vika nastala zbog njega. Pokušavao je da prati tok svađe, ali su to masivni zidovi i vrata Gradske kuće onemogućavali. Koliko god mu je stric bio uporan, i njegov sagovornik je bio dostojan takmac.
Krajem oka je primetio da ga sekretarica posmatra. Skupio je hrabrost, pa nije samo preleteo pogledom, već se zagledao u nju. To nije iznenadilo iskusnu ženu. Osmehnula se.- Ja vas nisam ni pitala, da li želite kafu?- Ne, hvala.- A sok ili mineralnu vodu, mislila sam da ćete i vi ubrzo ući kod gospodina načelnika.- Pa sok bi mogao.
Onda je neko vreme bila zabavljena odabirom čaše, sipanjem... To joj nije dugo ometalo znatiželju. Jedva je dočekala da donese tacnu. Sela je preko puta njega.
- Hoćete li vi biti naš novi kolega?- Ne znam, ja to želim ali...- Strašna je nezaposlenost. Na dva radna mesta se javilo 65 kandidata. Dvoje od njih su magistri. Ne znam kuda mi to idemo, ali...
Tu je Andraš prestao da je sluša. Ona je pričala, nameštala kosu, kolutala očima, mahala rukama, ali pošto je videla da on minimalno učestvuje u razgovoru, ubrzo je otišla za svoj sto. Tamo je nešto pisala i često telefonirala, pa se Andraš mogao prepustiti mislima. Šezdeset pet! Verovatno skoro svi imaju visoke škole, a ja? Kada je posle dva pokušaja studiranja roditeljima postalo jasno da neće završiti nikakav ozbiljan fakultet, dugo su većali kako da odbrane svoj intelektualni i njegov studentski ugled. Izbor je pao na višu poslovno-menadžersku školu u Budimpešti. Kriterijum ispitivanja nikakav, a opet obrazovni centar je dovoljno daleko od Subotice da baš svako ne zna kako se polažu ispiti na toj privatnoj visokoškolskoj ustanovi. Ali, od završetka školovanja je prošlo pet meseci, a on se nikako nije mogao zaposliti. Sada je brigu oko toga preuzeo stranački vrlo aktivan stric Nandor. Andraš je sa zanimanjem očekivao rezultate tog angažmana. Pravio se kao da pomno proučava ukrase na podnim i zidnim pločicama, a u stvari je bio koncentrisan na ono šta se dešavalo iza teških vrata. Od tamo su dopirali samo inserti razgovora. Čuo je strica:... „ Radim kao magarac a za uzvrat...“ Pa gospodina načelnika:... „ Poštenje... Šta će reći Akoš i Ferika ako u ovom slučaju odstupimo...“ Onda se dugo vremena nije ništa čulo. Andraš je pomislio da kancelarija ima dva izlaza i da su oni iskoristili drugi, kada se pojavio dvojac školskih drugova koji su nasmejani pričali o prošlim vremenima: „... ne mogu još uvek poverovati
A r g u s B o o k s O n l i n e M a g a z i n e 76