Imam li sada uopće snage
vratiti se kući nakon svih tih
godina? Da li uopće postoji
netko tko me tamo čeka? Da
li me se tamo uopće netko
sjeća?
Možda više nikada neću
vidjeti ona smaragdna polja
rodnog Palliana, moje Ak-
vitanije. I njegove zlaćene
ravnice pred žetvu u ljeti… i
krotke njegove brežuljke
šarane lozom u jeseni…
Imam li bar toliko snage
pa da stavim taj svoj grijeh
u jednu riječ, tu prokletu ri-
ječ koja je već odavna tre-
bala biti zaboravljena?
Zastao je.
Bilo je već kasno, a ta-
verna je ostala bez svojih
bučnih gostiju. Grima je
kunjao, a u kaminu pored
njega tiho je palucala vatra,
dok su njeni plamičci
razigrano plesali oko naslag-
anih cjepanica. Vrtjeli se i
lelujali, palili i gasili u žarko
žutim bljeskovima.
Hugrin je očarano
promatrao tu hitru vragoliju
žara, ali miris nagorjelog bo-
ra nije mu nudio spokoj.
Demon. Našvrlja najzad
tu prokletu riječ. Ruke su
mu se tresle, šilo je pos-
kakivalo, a slova kao da su
iskakala iz papira.
... pratit će me zauvjek.
Argus Books Online Magazine
75