može posmatrati. A nove se rađaju. I Sunce će, naravno, jednom
nestati. Neće eksplodirati jer ne poseduje dovoljnu masu za to, ali će se
širiti i rasti u crvenog džina i Zemlja će u jednom trenutku ispariti. I to
će se dogoditi za nekih pet milijardi godina, a samo Sunce će se ugasiti
za nekih dvadesetak, tridesetak milijardi godina. Ali sa životom na
Zemlji biće gotovo za oko mi-lijardu godina, jer će biti toliko toplo da
voda neće više postojati. Dakle, apokalipsa će se dogoditi, ali ne onako
kako je vi zamišljate. I život će se ugasiti, ali imamo dovoljno vremena
da se u njemu nauži-vamo, kada biste prestali da nas maltretirate sa
svojim kultovima smrti.
U takvom svemiru, kažete mi, postoji bog koga moramo nepre-stano
umoljavati i odobroljavati i moljakati i koji zna šta se dešava u glavi
svakog od nas i odgovara na naše molitve i jako mu je stalo da seksualne
aktivnosti mi, vrsta koja živi na, u kosmičkim razmerama jednom
beznačajnom nebeskom telu kakvo je Zemlja, obavljamo isključivo
onako kako nam je propisao, ili ćemo postradati od ura-gana? Čak mu
znate i pol?
Vernici su ljudi koji vole da naokolo paradiraju svojom tobožnom
skromnošću. Meni ovakva jedna pretpostavka deluje kao vrhunac lju-
dske arogancije. Uopšte taj stav lažne intelektualne skromnosti, kakav
se kod vernika redovno sreće u paketu s uverenjem o posedo-vanju
nekakvih viših znanja pri očiglednom nedostatku i onih nižih, deluje kao
definicija arogancije.
Ovakvo umišljeno verovanje - bog je kroz inteligentni dizajn stvorio
svemir (o kome sada, između ostalog, znamo i gore pobro-jane stvari) i
ne samo da se meša u ljudske poslove i sudbine, na individualnom i
kolektivnom nivou (u kom slučaju biste zaista morali da se zapitate nije
li na strani džihadista i ne molite li se pogrešnom bogu) već ima i
nekakav plan spasenja za ljudsku vrstu (ali samo za pripadnike ispravne
denominacije) - zove se teizam.
Postoji i deističko gledanje na svet. I ono kaže da je svet i život u
njemu stvorila i pokrenula neka vrsta božanske inteligencije, ali da ona
od tada, od stavljanja univerzuma u pogon, nije zainteresovana za
njegovu dalju sudbinu i u njemu više ni na koji način ne interveniše. Što
nas suštinski vraća na onih šest Risovih brojeva iz pasusa koji sam naveo
iz Dokinsove knjige. Bog ih je možda podesio baš na te vrednosti.
Problem je jedino u tome što iskrsava pitanje bez odgovora koje je
Dokins i postavio. Ponoviću ga: Bog koji je u stanju da izračuna
vrednosti šest brojeva optimalne za život, morao bi biti u najmanju ruku
isto toliko neverovatan kao i fino pogođena kombinacija tih brojeva;
kako objasniti poreklo boga onda?
Drugim rečima, teologija od nas zahteva da dignemo ruke od daljeg
istraživanja, jer po prirodi stvari nikada zapravo nećemo uspe-ti da
saznamo kako je svet nastao i treba da prihvatimo boga kao jedino
moguće objašnjenje za sve. Stiven Hoking je 2008. prisusto-vao
konferenciji o evoluciji koju je organizovao Vatikan. Kasnije je napisao:
“Nakon konferencije prim io nas je papa (Benedikt XVI). Rekao nam je
da je u redu izučavati razvoj svemira nakon Velikog praska, ali da sami
Veliki prasak ne bi trebalo da pokušavamo da razumemo jer je to bio
trenutak stvaranja i samim tim delo boga.“ Šta ovo zapravo znači?
Teolozi će pristati na svaku vrstu trgovine, samo da nauka zadrži boga i
tamo gde je sve dobro objašnjeno bez njega. Vera koristi neznanje kao
dokaz jer drugih dokaza nema. Nekada je neznanje o tome kako nastaje
grom bio vrlo jak dokaz postojanja boga.
Argus Books Online Magazine
46