Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 38

otkrila zube... dva reda oštrih, kao igla tankih, neljudskih šiljaka. Bio je to smeh čudovišta. To je bilo previše za moje izmučene živce. Vrisnuh, i sasuh rafal u prikazu, ali nje više nije bilo tamo. U momentu mi je sinulo da sam odao svoj položaj... i tako potpisao sebi smrtnu presudu. ,, Evo nasssss čedooooo.’’ ,, Predaj seeeeeeeeee. ’’ ,, Vataj pseto živooooooooooo ! ’’ Spustio sam pušku na sneg. Glasovi su me opkoljavali sa svih strana. Više se nije imalo kud. Polako sam izvukao kašikaru iz ranca. Nećete me mučiti i mrcvariti, pomislih. Možda povedem i nekoga od vas u pakao. Glasovi utihnuše. Učinilo mi se da čujem nekoliko slabih krikova, krkljanje, ali više nisam verovao sebi- razum me je odavno napustio na ovoj ukletoj planini. Minuti su prolazili, dugi kao godine. Deset. Petnest. Pola sata. Zašto me muče ? Igraju se sa mnom lovca i žrtve, prikradaju se nečujno ? ,, Evo me’’ proderah se. ,, Čekam vas! Dođite!“ Ništa. Nema glasova, nema zvuka koraka, ničega. Kao da se vreme zamrzlo i stalo. Novi Sad, decembar 2004.godine Odgurnuo sam od sebe tanjir pun ćufti, pire krompira i sosa od paradajza. Klaudija uzdahnu. Bio je to još jedan od onih dana. Jedan od onih dana- tako ih je zvala. Tada bi se sklanjala u stranu, i puštala me da se sam borim sa svojim demonima. Nikada nismo pričali o ratu. Klaudija je pokušala nekoliko puta, ali je nailazila na neprobojni zid ćutnje. ,, Ne valjaju ćufte ?’’ upita me. ,,Nisi ni probao . ’’ ,, Super su, ali nisam gladan. Ne mogu. ’’ rekoh. ,, Juče sam srela ženu doktora Marinovića. Možda bi... ’’ ,, Ne želim nikakvog prokletog doktora ! ’’lupih besno šakom po stolu. ,,Nisam lud, nisam depresivan, nemam nikakav posttraumatski sindrom. Hoću samo malo mira !’’ Klaudiji se oči napuniše suzama. Dokle više ovako, pomisli. Svaki decembar ista priča. Osećala je nemir u grudima već u novembru, čim bi moje raspoloženje počelo da se menja. ,,Izašao bih malo vani ’’ rekoh . ,, Treba mi čistog vazduha.’’ Klaudija me razočarano pogleda. Znala je kako završavaju moji izlasci ; sati sedenja u parku i buljenja u jednu tačku. Bilo mi je žao Klaudije. Mnogo sam je voleo. Nije klasična lepotica- malčice j e punija, ali toplih smeđih očiju, duge smeđe kose, i milog lica na kome je često bio detinji osmeh. Pružala mi je mnogo ljubavi, i čudio sam se kako je uopšte trpela moja... stanja. Tiho jauknuh. Bol u zglobovima i kolenu, koji se uvek javljao s kasne jeseni. Uspomena na Dinaru. Tada sam prvi put primetio devojčicu. Došla je sama, bez roditelja, brata ili sestre, sela na klupu i zurila u lišće ne hajući za graju i igru ostale dece. Pogledi nam se sretoše i blesak starog straha projuri mi kroz um. Izgledala mi je nekako poznato... crne, krupne oči noći...duga crna kosa, koja joj je padala niz leđa... ,,Dosta.’’ rekoh sebi. ,, Nećeš više ići tom stazom. Mučiti i sebe i druge. Dosta je bilo utvara. Počni već jednom da uživaš u životu. Prekini da u svakom licu tražiš senku.’’ Ustao sam, i odlučno krenuo nazad u stan. Na semaforu nisam izdržao, i okrenuo sam se. Devojčica me je gledala pravo u oči. Dinara, decembar 1994.godine. Iščekivanje na ratištu je gore i od same bitke. Kada borba počne lakše je, nestane te paklene neizvesnosti, pritiska koji te ubija. Više od pola sata sam čučao iza drveta, trzajući se na najmanji šum, ali od neprijatelja nije bilo ni traga. Kao da su u zemlju propali. Konačno sam skupio hrabrost, a nisam više ni mogao da ih čekam, izludeo bih- i pošao sam napred. Na prvi leš u beloj zimskoj uniformi, naleteo sam posle svega dvadesetak metara. Grlo mu je bilo preklano, iskidano, ali to nije bio nož- jasno su se videli tragovi zuba. Oči kao da su još odavale iznenađenost, ne verujući u ono što ga je snašlo i zaskočilo. Vuk ? Medved ? Šta bi moglo tako unakaziti čoveka ? Možda je pucnjava isterala životinje iz jazbina, razbesnela ih do te mere da napadnu čoveka. Sumnjao sam. Životinje su uglavnom bežale od ljudi. S razlogom. Posle deset metara, naišao sam na novog mrtvaca pregriženog grkljana. Čudno, pomislih- nije bilo krvi. Argus Books Online Magazine 38