Susret sa rodbinom
nom. Konvoj je stajao na granici skoro celi dan i mladi par je prosto zanemeo na pomisao kako će ishodovati plan. Kad su došli do Jovanovih kola carinici su ga pitali šta se nalazi u koferima, on im je rekao da su tu materijali za celu porodicu. Zatim su otvorili nekoliko kofera, našli nešto materijala dok je oboje oblivao hladan znoj. Obzirom da je kolona bila velika nisu imali vremena da otvaraju svaki kofer pa je bilo suđeno da Margita neopaženo pređe granicu. Kad je konvoj ponovo krenuo, svi su odahnuli i u sledećem mestu zado-voljno su otpevali pesmu praćenu zvucima har-monike.
„ Da znam da pišem, odmah bih obavestio sveštenika da nas venča kroz četiri dana, kad stignemo u Leskovac“, govorio je Jovan. „ Hvala nebesima i tebi majko i tvojim anđelima koji su me čuvali od raznih opasnosti na putu“ govo-rila je Margita i ljubila medaljon.
Sledeće večeri, kada su noćili u jednoj mehani, Jovan reče Margiti da će u slučaju da nema dovoljno kreveta, on spavati na podu a Margita na krevetu i da neće imati seksualne odnose sa njom sve do prve bračne noći. Bio je stasit, ponosan, vredan i reli-giozan čovek. U Pešti je prodavao makrame radove od kanapa, opeku i crep, kao i rukotvorine. Pripadao je novonastaloj buržoaskoj klasi u sveže oslo-bođenoj Srbiji od Turskog ropstva. Živeo je u velikoj kući pored železničke stanice, sa roditeljima, ocem Mitrom i majkom Đurđom, koji su poženili sinove i udali kćeri i sa njim kao
najmlađim rešili da ostanu pod stare dane. Navodadžirali su mu Anđeliju, ćerku porodičnog prijatelja, dve godine mlađu od njega, međutim on nije bio zainteresovan za nju i intui-tivno je osećao da treba da se oženi izabranicom svoga srca. Margitu je upoznao u Pešti pre godinu dana kad je njenoj maćehi prodavao žardinjere. Bila je to obostrana ljubav na prvi pogled, koje isprva njih dvoje nisu bili svesni. Arijevski plava plavooka Margita duge talasaste kose isprepletane u plete-nicu u svojoj omiljenoj ljubičastoj haljini po prvi put u životu je zanemela videvši pepeljastoplavog Jo-vana kestenjastih očiju kako izlaže svoje umetničke rukotvorine. U tom momentu njoj je neosetno is-pala minđuša na klipsu, koju je Jovan uočio tek kada su otišle. Tražeći minđušu sledeći dan su se upoznali i nakon toga Margita je svaki dan dolazila na pijacu. Sve te slike su prolazile pred očima mladog para dok su putovali do svog porodičnog gnezda. U Leskovac su stigli nakon sedam dana od puta.
Leskovac je tada bio grad koji se brzo razvijao. Bio je druga varoš po veličini u Srbiji. Naziv je dobio po drvu Leska, iako je na tom tlu još u doba Starog Rima postojao Feliks Justinijana. Stanovništvo je bilo multietničko, tako da je u gradu bilo brojnih poro-dica Turskog, Jevrejskog, Grčkog, Egipatskog, Rom-skog, Češkog, Saskog, Bugarskog i Srpskog porekla. U to vreme je u gradu bilo 12 bojadžija, 10 svećara, 260 sitnih trgovaca, 60 gostionica i kafedžija, 10 ćurčija, 10 mutavdžija, 5 berbera, 15 lončara, 15 kovača, 3 stolara, 8 kolara, 5 kujundžija i 6 kazandžija. Većina stanovništva je živela u kućama sa baš-tama, ali je bilo uobičajeno da pored kuće postoji prostorija za stoku, koju je imala skoro svaka kuća. Pored manufakturnih i ugostiteljskih radnji vrlo brzo su se pojavile i prve fabrike. Pored kuća sa radnjama i fabrikama pripadnici novostvorene klase su posedovali i svoje zasebne farme, vinograde, njive i voćnjake. Iako su imali poslugu, radili su u kućama a posluga im je samo pomagala. S vremena na vreme, u sezoni lova okupljali su se vlasnici i praktikovali lov prema uobičajenom protokolu. Po lepom vremenu se lovila riba za potrebe predstojećih posnih slava. Naravno, postojali su i pripadnici siromašne klase koji jedva da su posedovali okućnicu.
Većina stanovništva se snabdevala vodom sa uličnih česama i iz bunara. Ulice su bile makadam-ske, u čemu se, pored ostalog, ogledao uticaj Turaka. Oblačili su se kao u doba Turaka a vozili fijakerima i konjskim zapregama.
Susret sa rodbinom
Kola su se u podne zaustavila ispred kuće. Kad pas zalaja istrča prvo služavka, a zatim i Jovanovi ro-ditelji. Margitu je savladala trema, ali ju je vrlo lako prikrila. Kad videše sina kako ulazi u dvorište sa nepoznatom ženskom osobom, svi se upitaše šta se to događa. „ Hvala Bogu da si nam došao živ i zdrav iz dalekog sveta, ali ko je ova ženska osoba sa kojom dolaziš?“, upitao je otac. „ To je ćerka grofa Saboa, moja buduća supruga Margita“, odgovorio je Jovan. Svi se iznenadiše i nasta tajac. „ Valjda se i mi o tome pitamo?“ odgovori Jovanov otac. „ Kako ćemo ku-movima na oči kad oni dogovaraju udaju s An-đelijom“? Margiti se zavrte u glavi i jedva se uzdrža da se ne onesvesti. „ Lepa je kao vila iz priča“ prokomentarisala je mati, a zatim su svi ušli u kuću.
A r g u s B o o k s O n l i n e M a g a z i n e 28