Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 29

„Ja sam odrastao čovek i izabrao sam svoju sud-binu, svoju životnu saputnicu koja je zbog mene rešila da ostavi lagodan život i rizikovala je da je uhvate kako beži od kuće zbog naše ljubavi. Obećao sam joj da ću je ovde krstiti u pravoslavnu veru i da ćemo se nakon toga venčati u Crkvi. Ona je ne- taknuti pupoljak, časna i poštena, dostojna naše kuće i videćete da nećete zažali- ti“ govorio je Jovan. Margi- ta, mada je dolazila k sebi, stidljivo se služila jelom i pićem. „Razumeš li srpski?“ pitao ju je bu-dući svekar. „Da“, stidljivo je odgovorila tražeći pogledom mračni ugao ili sobu gde bi mogla da zaplače. U stvari, sve je bilo tako kako joj je Jovan pričao: bo- gata kuća sa sobama za svakoga, amidžik ku-patilo, na podovima ručno rađeni ćilimi, kreveti sa heklanim prekrivačima, na prozorima heklane za-vese. Ispred kuće se nalazio vrt sa cvećem, pored golubarnik, iza pomi- jara i štala, a iza svega se pro-stirao veliki plac zvani Panađurište. „ Živećeš kao princeza, treba samo malo vremena da se svi naviknemo jedni na druge. Moji roditelji su dobri ljudi, oni će neko vreme ovako reagovari a zatim će te prihvatiti kao rod rođeni. Uostalom ako ne bude tako ja sam čovek od zanata i stvoriću ti kuću kakvu si san- jala u kojoj ćemo živeti bez obzira na druge.“ Govorio je Jovan. „ Jel nevina?“ pitao je otac Jovana. „Anđeo“, odgovori Jovan. „U tom slučaju, Đurđa, daj mi pušku da opalim kao po običaju i da zovem kumove“, izusti otac. „Majko odvedi buduću snaju u gostinsku sobu da se odmori, želim da sve bude po protokolu, a ja odoh do sveštenika da razgovaram s njim o krštenju i venčanju“ odgovori Jovan. Te noći Margita nije mogla dugo da zaspi od pregršti uzbuđenja i utisaka koje je slagala u svojoj glavi. Navirale su joj suze na oči pri pomisli na reakciju Jovanovih roditelja i svog oca kad sazna šta je preduzela. Zaspala je tek pred zoru, sanjajući sve što joj se izdogađalo prethodnih dana. Ujutru, kad se probudila, popravila je kiku, obukla se i otišla u kuhinju. Svi su već bili na okupu, pozdravili su je i pitali kako je spavala. „Dobro, hvala“, odgovorila je stidljivo. „Služavka je specijalno za tebe spremila pitu sa si-rom i pomuzla kravu da piješ sveže mleko, a posle doručka uz kafu ćeš probati i njene vanilice, koje svi u ovoj kući mnogo vole. Nakon toga idem u Crkvu da zakažem tvoje krštenje i venčanje i zovem krojačicu da ti sašije haljinu kakvu želiš za venčanje. Mila moja, kad se budemo venčali izaćićemo pred čaršiju da te upoznam sa rodbinom i pijateljima“ govorio je Jovan, zatim reče služavki da pokaže budućoj gazdarici kuću i baštu. Zatim Jovan izađe iz kuće. Margita ostade da sa ukućankama da pop- ije kafu i da se bolje upoznaju. Nakon kraće tihe pauze, Jovanova majka poče da je ispituje ko je, odakle je, koga ima od braće i sestara, ko su joj roditelji i slično. Zatim krenuše u obilazak kuće i okućnice. „Moj Jo- van je vrlo vredan, pametan i sposoban. Napraviće on uskoro fabriku od koje ćemo svi da živimo kao prava gospoda a ako budete hteli sami da živite još jednu kuću na sprat. Daće Bog da budete srećni, da ovim dvorištem trče moji unuci a vaša deca i da bude berićetno“. Margita još nije bila svesna šta joj se događa. Upijala je sve utiske dok su joj oči suzile od sreće. Mnogo joj je nedostajala sestra Džesika, sa kojom bi ra- do po-delila utiske. Jovan je bez problema zakazao krštenje i ven-čanje u Crkvi Hram Rođenja Presvete Bogorodice i odmah se uputio do krojačice kako bi na vreme pripremio Margitinu venčanicu. Obzirom da kroja-čica nije u tom momentu bila kod kuće, on joj po-ruči da dođe kod njih predveče i uputi se svojoj kući kako bi pokazao svojoj budućoj ženi materijale od kojih bi mogla da sašije venčanicu. Kad se pojavi, ugleda pregršt nestrpljivih i upitnih pogleda. Margita je trljala oči i štipala se kako bi se uverila da se sve to stvar- no dešava. Zatim poljubi majčin medaljon i prekrsti se. „Imate li ogledalo“, upita. „Htela bih da uporedim koji mi materijal najlepše stoji“, izusti. „Naravno, sudbino moja. Želim da mi toga dana budeš najlepša i da ti taj dan bude najlepši dan u ži-votu“ izusti Jovan i ode po ogledalo. Margiti je više nego ikad nedostajala majka ali je krila pomisao na nju kako ukućani ne bi posumnjali da se kaje. Nedostajala joj je i Džesi- ka. U momentu kad se Jovan vraćao sa ogledalom u rukama, krojačica zakuca na vratima. Služavka otvori vrata i pusti je da uđe a Margita se vrlo brzo opredelila za beli brokatni materijal za venčanicu. „Gospođa je lepa i ima prefinjen ukus“, rekla je krojačica, „Haljina će biti onakva kakvu želite“ nastavila je krojačica i počela da uzima me- ru bu-dućoj nevesti. Jovan je sa ocem otišao do podruma vina i sušare za meso kako bi na vreme organizovao svečanost. Zorana Gavrilović Argus Books Online Magazine 29