„Ja sam odrastao čovek i
izabrao sam svoju sud-binu,
svoju životnu saputnicu koja
je zbog mene rešila da ostavi
lagodan život i rizikovala je
da je uhvate kako beži od
kuće zbog naše ljubavi.
Obećao sam joj da ću je
ovde krstiti u pravoslavnu
veru i da ćemo se nakon toga
venčati u Crkvi. Ona je ne-
taknuti pupoljak, časna i
poštena, dostojna naše kuće
i videćete da nećete zažali-
ti“ govorio je Jovan. Margi-
ta, mada je dolazila k sebi,
stidljivo se služila jelom i
pićem. „Razumeš li srpski?“
pitao ju je bu-dući svekar.
„Da“, stidljivo je odgovorila
tražeći pogledom mračni
ugao ili sobu gde bi mogla da
zaplače.
U stvari, sve je bilo tako
kako joj je Jovan pričao: bo-
gata kuća sa sobama za
svakoga, amidžik ku-patilo,
na podovima ručno rađeni
ćilimi, kreveti sa heklanim
prekrivačima, na prozorima
heklane za-vese. Ispred kuće
se nalazio vrt sa cvećem,
pored golubarnik, iza pomi-
jara i štala, a iza svega se
pro-stirao veliki plac zvani
Panađurište.
„ Živećeš kao princeza,
treba samo malo vremena da
se svi naviknemo jedni na
druge. Moji roditelji su dobri
ljudi, oni će neko vreme
ovako reagovari a zatim će
te prihvatiti kao rod rođeni.
Uostalom ako ne bude tako
ja sam čovek od zanata i
stvoriću ti kuću kakvu si san-
jala u kojoj ćemo živeti bez
obzira na druge.“ Govorio je
Jovan.
„ Jel nevina?“ pitao je
otac Jovana.
„Anđeo“, odgovori Jovan.
„U tom slučaju, Đurđa,
daj mi pušku da opalim kao
po običaju i da zovem kumove“, izusti otac.
„Majko odvedi buduću snaju u gostinsku sobu da se odmori, želim da
sve bude po protokolu, a ja odoh do sveštenika da razgovaram s njim o
krštenju i venčanju“ odgovori Jovan.
Te noći Margita nije mogla dugo da zaspi od pregršti uzbuđenja i
utisaka koje je slagala u svojoj glavi. Navirale su joj suze na oči pri
pomisli na reakciju Jovanovih roditelja i svog oca kad sazna šta je
preduzela. Zaspala je tek pred zoru, sanjajući sve što joj se izdogađalo
prethodnih dana. Ujutru, kad se probudila, popravila je kiku, obukla se i
otišla u kuhinju. Svi su već bili na okupu, pozdravili su je i pitali kako je
spavala. „Dobro, hvala“, odgovorila je stidljivo.
„Služavka je specijalno za tebe spremila pitu sa si-rom i pomuzla
kravu da piješ sveže mleko, a posle doručka uz kafu ćeš probati i njene
vanilice, koje svi u ovoj kući mnogo vole. Nakon toga idem u Crkvu da
zakažem tvoje krštenje i venčanje i zovem krojačicu da ti sašije haljinu
kakvu želiš za venčanje. Mila moja, kad se budemo venčali izaćićemo
pred čaršiju da te upoznam sa rodbinom i pijateljima“ govorio je Jovan,
zatim reče služavki da pokaže budućoj gazdarici kuću i baštu.
Zatim Jovan izađe iz kuće. Margita ostade da sa ukućankama da pop-
ije kafu i da se bolje upoznaju. Nakon kraće tihe pauze, Jovanova majka
poče da je ispituje ko je, odakle je, koga ima od braće i sestara, ko su
joj roditelji i slično. Zatim krenuše u obilazak kuće i okućnice. „Moj Jo-
van je vrlo vredan, pametan i sposoban. Napraviće on uskoro fabriku od
koje ćemo svi da živimo kao prava gospoda a ako budete hteli sami da
živite još jednu kuću na sprat. Daće Bog da budete srećni, da ovim
dvorištem trče moji unuci a vaša deca i da bude berićetno“. Margita još
nije bila svesna šta joj se događa. Upijala je sve utiske dok su joj oči
suzile od sreće. Mnogo joj je nedostajala sestra Džesika, sa kojom bi ra-
do po-delila utiske.
Jovan je bez problema zakazao krštenje i ven-čanje u Crkvi Hram
Rođenja Presvete Bogorodice i odmah se uputio do krojačice kako bi na
vreme pripremio Margitinu venčanicu. Obzirom da kroja-čica nije u tom
momentu bila kod kuće, on joj po-ruči da dođe kod njih predveče i
uputi se svojoj kući kako bi pokazao svojoj budućoj ženi materijale od
kojih bi mogla da sašije venčanicu. Kad se pojavi, ugleda pregršt
nestrpljivih i upitnih pogleda.
Margita je trljala oči i štipala se kako bi se uverila da se sve to stvar-
no dešava. Zatim poljubi majčin medaljon i prekrsti se.
„Imate li ogledalo“, upita. „Htela bih da uporedim koji mi materijal
najlepše stoji“, izusti.
„Naravno, sudbino moja. Želim da mi toga dana budeš najlepša i da
ti taj dan bude najlepši dan u ži-votu“ izusti Jovan i ode po ogledalo.
Margiti je više nego ikad nedostajala majka ali je krila pomisao na
nju kako ukućani ne bi posumnjali da se kaje. Nedostajala joj je i Džesi-
ka. U momentu kad se Jovan vraćao sa ogledalom u rukama, krojačica
zakuca na vratima. Služavka otvori vrata i pusti je da uđe a Margita se
vrlo brzo opredelila za beli brokatni materijal za venčanicu.
„Gospođa je lepa i ima prefinjen ukus“, rekla je krojačica, „Haljina
će biti onakva kakvu želite“ nastavila je krojačica i počela da uzima me-
ru bu-dućoj nevesti. Jovan je sa ocem otišao do podruma vina i sušare
za meso kako bi na vreme organizovao svečanost.
Zorana Gavrilović
Argus Books Online Magazine
29