Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 23

divne klice isklijaju od rotkve, slačice, korijande-ra, kres salate, alfa alfe, o bobu, sočivu, mungo pasulju ili nautu da ne govorim. Klijalica vam omogućava da jedete mahunarke, jer i to je jedno od čestih pitanja sa kojima se suočavam gotovo svakodne-vno, kako da jedem pasulj? Japanski pasulj azuki, mungo pasulj, mungo grašak, kinoa i domaća spelta, organska pšenica, raž, sun-cokret, lepo će isklijati a vi uživati u obogaćenim salatama posutim ovim klicama. Klice su najjači deo biljke, energetski najpotentniji, jer klica mora da se probije iz dubine zemlje, kroz slojeve tla, na po-vršinu. Posle te klice možete da prosušite u dehidratoru i koristite ih kad god hoćete, samo ih ponovo nakvasite, ili par dana u teglicama u frižideru.
Ima još par korisnih sprava koje su luksuzne, ne po novcu, već po upotrebi, ali su i vrlo zanimljive i lepe: jedna se zove spiralizator, spi-rilajzer, kako god, i to je mala ručna naprava koja od tikvica i krasta-vca pravi rezance, tanje ili deblje. Povrće inače kao i voće menja ukus i svojstva zavisno od toga kako je seckano. Šargarepa sečena na kolutove i šargarepa sečena na rezance, ili rendana, ili pasirana, imaju sasvim različite ukuse. Tako i rezanci od tikvica, nemaju uop-šte ukus tikvice, već jedan prijatan, lagan, neutralan ukus testa, ali za razliku od klasičnih rezanaca koji se vare po nekoliko sati u stomaku, ovi rezanci odmah dospevaju u creva, a iz creva u krv, tako da ste siti, a vitki i spremni
za velike napore. Naći ćete je na veganskim sajtovima, ili na organskoj pijaci, ili subotom na Zele-nom Vencu, a možete i da je poručite sa sajtova sirove hrane ili biljne ishrane.
I poslednja stvarčica koja krasi jednu zdravu, vegansku kuhinju, u kojoj nema šerpi, lonaca i gornjih elemenata, jeste sokovnik za hla-dno ceđenje, idealana za pravljenje sokova od trava, koprive, pšeni-čne trave, ječmene trave, deteline, maslačka, kelja, salate, itd. Prednost nad drugim sokovnicima je ta, što ovi sokovnici prvo to rade polako, ne zagrevajući namirnice, bez noževa, već presova-njem, a otpad je samo suva biljna materija, celuloza koju ne može-mo da svarimo. Gubitak je minimalan, sva pulpa je sačuvana. U bašti imam šljive dženerike, koje se teško čiste od koštica, a ulje iz koštica svake voćke je vrlo lekovito i zdravo, pa ih stavljam u celosti, sa košticama u sokovnik za hladno ceđenje. Dobijam gustu, gustu masu, nalik džemu od šljiva i to posle zamrzavam u kockicama za led ili naravno momentalno pijem. Uspela sam jednom i kokos da proguram kroz ovaj sokovnik, namučio se malo, napred, nazad, ali na kraju sam dobila kokosovo ulje i mleko sa jedne strane, a koko-sovo brašno, suvo, sa druge! Višnje, trešnje, sve sa košticama tako-đe cedim u ovom sokovniku, cvekle, jabuke, pomorandže, krompir, eksperimentima nema kraja! Kada bih imala sirove masline, onda bih mogla da pravim i ulje od maslina... Možda, jednog dana.
Vi zagovarate prirodni porođaj, kod kuće. Da li imate negativne reakcije od strane lekara, ginekologa? Da li se plašite kad krenete u krstaške pohode?
Izborila sam se, radeći na Prvoj srpskoj televiziji emisiju ŽENE, da uradimo u dve sezone po jednu emisiju na temu porođaja u kući, nemedicinskog, odnosno, prirodnog porođaja. Na žalost, reakcije zvaničnih lekara moderne medicine su bile neshvatljivo nazadne i konzervativne, čak i vrlo agresivne. Recimo, oglasilo se udruženje ginekologa Srbije rekavši da je propagiranje prirodnoig porođaja kod kuće jednako propagiranju abortusa kod kuće! Izvinite, gde se vrše abortusi? Pa u bolnicama! Oni porede ubijanje sa prirodnim po-rođajem! Zašto je medicina proglasila trudnoću bolešću i strpala žene u bolnice? Zašto treba da ležimo u boksovima na tvrdim leža-jevima od kojih otpada kičma, same i uplašene, sa iglama u vena-ma, umesto u svom krevetu, okružene ljudima koje volimo? S kojim pravom se novorođenčad, bez pitanja i saglasnoti roditelja vakci-nišu i dohranjuju veštačkim mlekom? Srbija neće moći da uđe u Evropsku uniju dok ne reši slučajeve- šest stotina nestale dece iz srpskih porodilišta koja su završila na ilegalnom usvajanju po grado-vima Evrope! A ko je te zločine počinio, nego medicinsko osoblje koje radi po porodilištima! Nikad neću zaboraviti jednu subotiča-nku, majku koja mi je rekla: „ Ja sam se porodila kod kuće i bar znam da je dete moje...“ O komplikacijama prilikom medicinskog porođa-ja da ne govorim. Postoji tužna činjenica da u Srbiji ima više frize-rskih salona i pekara nego mesta za porođaj... a od tog iskustva zavisi da li će se desiti i naredna trudnoća! Činjenica je da se žene porađaju po bolnicama ne zato što je to bolje za njih, već zato što to više odgovara lekarima. Mi smo se porađale bez lekara hiljadama godina, uz pomoć babica, dula i majki, a kada su se oni upleli u prirodu, ne znajući, recimo, sve do 19. veka, da treba da peru ruke, stotine hiljada žena je umrlo od sepse i infekcija, zbog njihovog ne-znanja. Ja
A r g u s B o o k s O n l i n e M a g a z i n e 23