samo želim da se dopusti iz-
bor. Pustite nas da imamo
odgovornost za svoje živote,
da možemo odgovorno da bi-
ramo gde, kako i s kim ćemo
doneti na svet nove živote.
U Srbiji, samo je-dno poro-
dilište, u Pančevu, ima
mogućnost nemedicinskog,
priro-dnog porođaja. Svuda u
svetu postoje kuće za rađan-
je, koje vode babice i dule,
sada je čak trend da se žena
koja je upućena i pripre-
mljena za prirodni porođaj,
porodi sama, bez ičije
pomoći... Da li se plašim?
Ne. Samo se ponekad
ražalostim nad ljudskom
glupošću, agresijom i nez-
nanjem...
Dođite nekako do knjige
Frederika Leboajea, ROĐEN-
JE BEZ NASILJA, gde ćete vi-
deti šta se sve dešava u
zastarelom, medici-nskom
porođaju, odnosno, kakvo se
nasilje vrši nad bebom, pod
okriljem medicine. Gledala
sam bebe rođene u kući, pri-
rodnim pu-tem, koje su se
osmehivale pola sata posle
rođenja, a ne 40 dana kas-
nije, kao što je uvreženo
mišljenje da tako treba!
Pogledajte filmove i klipove
na jutjubu, sa ženama koje
vidno uživaju u kadi-cama za
porođaj, donose na svet, bez
kapi krvi, netraumatizovanu
decu, na kojima se ne vidi
patnja, koja onda leže, koža
na kožu na grudima majke,
polako sponatno prodišu na
pluća, kako im se smanjuje
dotok krvi iz pupčane vrpce,
bez muke, bez bolova, bez
plača