glatki sok bez grumuljica i
krupnih čestica. Zato je
smuti, smoothy, jer smooth
na engleskom znači glatko...
list kelja, ili raštan kupusa,
teško da možete da
pretvorite u prah u nekom
slabom blenderu. A onda se
menja i ukus hrane, pa
morate da žvaćete sok, a ne
da ga pijete... dakle, kada
imate moćan blender,
sokovnik vam i nije po-
treban. Ja imam sokovnik za
HLADNO CEĐENJE, koji
zaista izbaci suvu celuloznu
materiju na jednu stranu, a
čist gust sok na drugu, ali ga
verujte mi, retko koristim.
Više volim da u svojim
kašastim sokovima pojedem
celu biljku, odnosno voćku ili
povrćku... u svakom slučaju,
kad izbacite šporet, rernu,
mikrotalasnu, fritezu, secka,
mlinove, pekaru i sva druga
bela kućna pomagala, šerpe,
lonce, tiganje i deterdžente,
dobićete veliki prostor,
ukinućete smradove i mirise
kuvanja, nećete se više
povre-đivati u kuhinji, jer
treba da znate da je kuhinja
jedno od najopa-snijih mesta
u stanu, setite se samo koli-
ko puta ste se isekli, opekli,
povredili, bilo vi, bilo neko
od ukućana, da ne govorim o
deci i vre-lim ringlama, rer-
nama... sa blenderom mogu
i deca da rade i da uživaju u
procesu pripreme hrane, što
pospešuje apetit i ljubav
prema najboljem mogućem
gorivu za naše ćelije... račun
za struju će vam biti manji,
jer rerna i šporet su veliki
potrošači, tako da je prela-
zak na sirovu ishranu i
ekonomski isplativiji a i vrlo
ekološki. Da bi čovečanstvo
preživelo, moraće da počne
da štedi a ne da pove-ćava
potrošnju svega i svačega. Sa
sirovom hranom imate manju količinu đubreta, a đubre koje pravite u
ishrani sirovim biljkama nije đubre, jer se peteljke, kore i semenke
lako vraćaju u zemlju i đubre je, pa vam ne trebaju pesticidi... Dakle,
sve je povezano, a kada se vi povežete sa prirodom, onda je put pred
vama čist, lagan, uzbudljiv i radostan...
Drugo pitanje je bilo vezano za dehidrator. Kad se malo razma-šete
sa novim izgledom, poboljšanim zdravljem, onda vam se pro-bude
apetiti i za još nešto. Zapravo, dehidrator rešava jedan od velikih prob-
lema, koji se zove šta sa žitaricama, ili, kako i čime da zamenim hleb?
Takođe, on vam omogućava da napravite najzdra-viju zimnicu, onako
kako su ljudi hiljadama godina radili, još od doba starog Egipta, sušen-
jem na suncu. Suvo voće i povrće koje imate na tržištu, sušeno je ili na
dimu ili na velikim temperaturama, koje ubrzavaju sušenje, ali istov-
remeno, uništavaju mnoge hranljive materije, pre svega enzime i vita-
mine. Sušenjem na 35 do 40 stepe-ni, kao na suncu, vi zadržavate
značajne i hranljive materije. Reci-mo, kada vidite narandžaste sušene
kajsije u prodaji, znajte da se njima dodaje veštačka boja, jer, sušena
kajsija ne izgleda tako pri-vlačno... Pepeo ćete naći i u sušenim
šljivama, zato sve kupovno suvo voće potopite u vodu i bacite tu vodu...
U dehidratoru sušim paradajz, tikvice, patlidžan (sve to se prodaje kao
glavni suvenir u Napulju, pod nazivom BOMBA ili VIJAGRA...), zatim
jabuke sa cimetom, kajsije, šljive, čak i jagode, koje imaju ukus slatka
od jago-da... ali najviše ga koristim za sušenje krekera, sirovnjačkih
hlebova ili meksičkih naćosa. Po nekoliko vrsta žitarica u celom, or-
ganskom zrnu potopim celu noć u vodi, recimo, heljdu, speltu, oljuštenu
raž, suncokret, nekad i još jedan dan, dok ne krene klica, zatim ispa-
siram u blenderu sa šargarepom, lukom, sušenim paradajzom, zači-
nima, belim lukom, lukom, tikvicom, malo himalajske soli, i to su-šim
celu noć u dehidratoru. Takvi krekeri su odlični za poneti, za put, i
zapravo su kompletna hrana, a ne hleb. Sušim i palačinke od voća,
tortilje od tikvice i lana, pljeskavice od oraha, cveće, pa čak i knjige
kad slučajno upadnu u kadu i nakvase se! Imate na tržištu raznih mod-
ela, jeftinijih i skupljih, ja koristim veliki Eskalibur, sa devet nivoa, i to
mi je, verujte, ponekad, malo. Važno je da znate da dehidrator ne vuče
struju, ni približno kao šporet ili rerna, dakle, meni radi danonoćno,
svaki dan, a račun za struju nije osetljivo po-većan, čak je i dalje
mnogo manji nego kada sam koristila šporet i rernu. Kada ga kupujete,
obavezno uzmite i specijalne nelepljive podloške, a ako ih nemate, on-
da i kuhinjski masni papir za pečenje može da posluži. Jednom kada
vam uđe u kuću, tepaćete mu, jer, za razliku od kulučenja kraj šporeta i
genocidnog pečenja i uništava-nja paprika i paradajza koje posle trpa-
mo u prekuvane ajvare, dok vi spavate, dehidrator radi posao. A kada
uvek imate u kesi sušeni paradajz, koji ne može da se ubuđa ni pokvari,
onda uvek možete sebi da napravite ajvar ili pinđur, po želji, ali taman
onoliko koliko vam treba, a ne ono naše, otvoriš teglu pa moraš danima
da je jedeš, da se ne baci i da se ne pokvari... Malo sušenih jabuka sa
ci-metom, nekoliko urmi i jedna pomorandža propasirani zajedno, daće
vam džem kakav niste jeli, a pri tom sve sačuvano, svi vitami-ni, svi en-
zimi na mestu...
Treća sprava koja je korisna u ovoj predivnoj prirodnoj ishrani je
klijalica. Nekome uspeva da uzgoji klice i u tegli, meni, moram pri-znati
nije uspevalo. Ali, od kada imam klijalicu, koju možete da držite gde
hoćete, ja moju držim u kupatilu, uvek ćete imati šta da jedete. Jedna
kutijica mešanog semena za klijanje traje mi mese-cima. Za par dana
Argus Books Online Magazine
22