Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 21

pitanja. A ja ću odgovoriti najbo-lje što umem. I evo, prvih sto pitanja...
Zašto mislite da je kuvana hrana loša? Pa svi znamo da je jesti toplo, sa kašikom, mnogo bolje od suve hrane...
Od malena su nas učili da je to jedenje sa kašikom, toplo, i za sto-mak jako dobro, sve te čorbice, supice, ćušpajzi i melšpajzi za koje smo emotivno vezani jer mirišu na naše detinjstvo, na baku, mamu, dom... ali, da li ste se ikad zamislili nad činjenicom da ni jedna životinja u prirodi ne jede vruće ni toplo. Zar se ne kaže, obigrava „ kao maca oko vruće kaše“? Prvo, na svetu postoji, do sada poznatih, osam miliona oblika života. I od tih osam miliona, sedam miliona devetsto devedeset i devet hiljada devetsko devedeset i devet- ne kuva! U prirodi je bolest retka pojava. S druge strane, mi jedini kuvamo svoju hranu, odnosno, termički je obrađujemo i mi smo jedini na kojima se tako drastično vidi starenje i koji smo više bolesni nego zdravi. Ja imam psa kod kuće koji ima 12 godina, i dalje vrlo vitalan, najbrži pas u parku, i nije nikada bio bolestan. To i nije neko čudo kod pasa. Ali, koliko vi ljudi od 84 godina poznajete, koji su i dalje najbrži na stazi, trče i od rođenja se nisu razboleli? Ja vidim vezu između kuvanja i starenja, kuvanja i bolesti, jer to NIJE PRIROD- NO. Termička obrada uništava enzime, uništava vitamine. Kuvanjem, hrana gubi dragocene minerale, vodu i
soli, koje mi na-doknađujemo sa natrijumovom solju, koja je samo jedan elemenat i to vrlo poguban, u celoj priči. Bez dodavanja soli, sva kuvana hrana bi bila bljutava. A sirova biljna hrana u sebi sadrži soli i dragocenu vodu. Pola kile sirovog spanaća kad se skuva, jedva stane u pesnicu, sprčka se jer je izgubilo sve dragocene elemente, pre svega vodu... a meni pola kilograma spanaća traje 6 dana, bilo kao deo salatnog obroka, bilo u gustim kašastim zelenim sokovima koje pravim. Hra-na treba da je temperature tela. A ako vam treba dodatna toplota, telo će se zagrejati začinima, ljutim papričicama, belim lukom, cimetom, namirnicama koje ubrzavaju krvotok...
Šta je sa osećajem sitosti? Mnogi kažu kako su posle zelene prehrane opet bili brzo gladni...
Zašto mi imamo osećaj gladi? Zato što siroti organizam ne može da izvuče iz prerađene hrane sve što mu je potrebno i stalno mu treba još... ako je hrana uz to zasoljena, bićemo i gladni i žedni, jer nas ta hrana dehidrira. Ogromna količina energije je potrebna da se svari kuvana, pečena i pržena hrana, pa ćemo se istrošiti i opet biti gladni... i ne možemo da shvatimo da nije poenta u količini namirnica, već u njenoj iskoristljivosti... sirovo voće, povrće za pola sata je svareno i energija dolazi u krv, a ni creva ni želudac nisu opterećeni. Kad imate energije, niste gladni. Na planini, uz dobar vazduh i veći dotok kiseonika, mi smo manje gladni. Zato je centar za metabolizam Čigota na 1000 metara visine, na Zlatiboru, a ne u centru grada... čim se spustite u dolinu, ogladnite... na živoj hrani, vi ste namireni sa svim što vam je potrebno i ne osećate glad. Ali da biste bili namireni, morate svakog dana od svega po malo da unosite- ugljene hidrate( voće, voće, voće), masti( hladno ceđena ulja, orašasti plodovi, koštunjavo voće), i belančevine( koštunjavo voće, bademi, mahunarke kao grašak ili kikiriki, žitarice). Ja dnevno unesem po tridesetak i više različitih namirnica: 5 vrsta voća, pet vrsta povrća, pet začinskih biljaka, pet vrsta semenki i orašastih plodova, pet vrsta hladno ceđenih ulja... ova petica je samo okvirna, može da bude i više, a može i manje, ali kad se sve sabere, to je neki moj minimum... i sve po malo: 3 oraha, 4 badema, malo suncokreta, malo golice, par indijskih oraha, jedan brazilski, zatim dugine boje: nešto žuto, kukuruz šećerac, pa oranž- bundeva, šargarepa, pa crvenije, paradajz, rotkvica, pa ljubičasta cvekla, luk, pa bela rotkva, tikvica, pa zeleno, grašak, i onda sve nijanse zelenog lisnatog povr-ća, i više ne mogu o tome da pišem, ide mi voda na usta... uosta-lom, setite se šta naš narod preporučuje za energiju recimo, prilikom prve bračne noći? Pa med i orahe! Zna se gde je snaga i gde je enrgija. Posle prasetine, nema seksa...
Gospođo Majo, vidim da koristite neki moćan blender. Šta mi savetujete, sokovnik ili blender? Šta je to dehidrator? Kakve su to nove sprave u vašoj ishrani?
Ja sam u početku imala sokovnik i neki običan blender, pa sam cedila sokove, pa vraćala pulpu nazad i to mešala. I to je bilo sasvim u redu... ali, nisam znala ništa o celulozi, koju ne mogu obični, slabi blenderi da razbiju i onda ona opterećuje creva i ne može ništa da se iskoristi. Revoluciju u ovoj ishrani donose baš zeleni kašasti sokovi, koje jedino moćni, profesionalni blenderi kao što je VITAMIX mogu da pretvore u
A r g u s B o o k s O n l i n e M a g a z i n e 21