Argus Books Online Magazine Argus Books Online Magazine #11 | Page 106

Onda sam se nekako sa lakoćom podigao i video da nikog nema, ali sluđeni mozak je radio. -Znam da si tu, veštice, nema svrhe da se kriješ. Dobro, samo čuvaj se kad te budem našao. Počeo sam da mahnitam po stanu, da joj se derem, da joj kažem sve ono što sam godinama taložio na srcu, sve ono što sam hteo da joj kažem a nisam, rekao sam praznom stanu. - Mrzim te matori šišmišu, tvoj život na zemlji je bio bez-vredan, pa si s’ njim i moj učinila bezvrednim. Mrzim te, mrzim te, - drao sam se kao lud - mrzim te što mi nisi dala vazduha, što si me u bolest oterala, što zbog tebe nemam ni kučeta,ni mačeta, mrzim te. Mrzeo sam je iz dubine duše,ali više od svega mrzeo sam sebe, što sam dozvolio i trpeo svih ovih godina njenu torturu i torturu drugih ljudi, što nisam nikad smogao hrabrosti da se raz-derem i kažem: - Pustite me svi na miru, da živim život onako kako ja ho- ću! Bio sam celog života kukavica i na kraju sam zamrzeo sve zbog ličnih neuspeha. Onda sam se prosvestio i video da sam sam u stanu i zaplakao. Plakao sam kao dete i proklinjao svoj život. Neko je pokucao na vrata. Pustio sam da kuca, nisam i-mao snage da se pomerim, i nisam želeo da se pomerim. Ležao sam na kauču i slušao kako me komšinica doziva: - Komšija, jeste li dobro, čula sam neku galamu. Halo komšija, jeste dobro? - nastavljala je da lupa u vrata. - Odlazi - rekoh joj - ostavi me na miru. Matora veštica, sve je čula i znala šta se dešava u zgradi. Kucanje je prestalo a ja sam zaspao. Ne znam koliko sam spa- vao. Kada sam ustao stan je smrdeo na pokvarenu hranu, na moj znoj. Pipnuo sam glavu, imao sam temperaturu, pa sam se zbog nje preznojavao. Majica mi je bila mokra, smrdeo sam kao tvor, pantalone su mi smrdele, upišao sam se. Skinuo sam sve sa se-be. Otišao u kupatilo, pustio hladan tuš, seo dole i gorko zapla- kao. Plakao sam nad svojom sudbinom, pitao sam se kad bi sad ovde umro, ko bi me pronašao. Nikom nije stalo do mene, ni-kom nisam bio potreban. Jebeni, smrdljivi alkoholičar, narko- man početnik, gutač svih mogućih tableta za lepo raspoloženje, pa stvarno kome bi i bio potreban? Jedino bi komšinica, koja mi je lupala na vrata, osetila smrad od mog raspadnutog tela i poz- vala vatrogasce. Miliciju možda. Pokušao sam da ustanem, ni- sam mogao. Pokušao sam s’ jednom rukom da se držim za la-vabo a drugom za slavinu od tuša ali ruke su mi bile slabe, noge takođe, nisam mogao da se pomerim. Još jedan pokušaj i polako sam uspeo da pokrenem ukočena kolena. Stao sam jednom no-gom na pločice, bile su mokre i klizave. Poslednje čega se se-ćam je kako letim glavom pravo prema wc šolji. Budim se. Oko mene sve belo. Bolnica. Sestra mi se sme-ši. Kaže: Dobro je, probudili ste se, sad ću zvati doktora. Dolazi doktor, visoki, ćelavi čovek, kaže: - Dobar dan, kako ste? Ja sam dr.Lukić. Bili ste malo u nesvesti, udarili ste glavom u wc šolju, jel’se sećate? - Sećam se, a ko me je pronašao? - pitam najnebitniju stvar u tom trenutku za njega,a za mene je taj podatak bio jako bitan. - Ne znam - kaže doktor. Sestra, matora baba, sa pikslama a očima i mini valom na kratkoj kosi, (frizura kakvu inače nose sve babe) koja svo vreme stoji u njegovoj senci kaže: - Ja znam, tu je ona, došla je s’vama, vaša komšinica, ho- ćete da je vidite? - Koja komšinica, upitao sam? - Pa ne znam koja, rekla je da vam je komšinica i molila da je obavestimo kako ste.Tu je ona ispred u hodniku, ako želite da je vidite mogu da joj kažem da uđe? - Ne želim nikog da vidim! - rekoh. - Zašto tako? - nasmeja se Lukić - dobro, ja imam pos-la, bitno da ste se vi probudili, imate jedan hematom na glavi, i jednu posekotinu, od udarca, to smo zašili, mislim da je s’vama sve u najboljem redu, uradili smo CT glave, tu je sve dobro, sa- mo bih voleo da ostanete ovde dok ne stignu laboratorijske ana- lize, to ćemo već sutra da obavimo, a vi ovde mirujte, oporavite se malo i pustićemo vas kući - reče, steže mi ruku, nasmeja se i ode. Blago tebi - mislio sam - šetkaš taj tvoj beli mantil, štip- kaš sestre po hodnicima, lako je tebi da se smeškaš i da budeš miran. Pacijent neki ti donese flašu viskija i tebi je lepo. Da si u mojoj koži pitao bi te da l’ bi se smeškao, a i ta lujka što me je pronašla, kako je smela da uđe u moj stan? Zašto me nije pustila da umrem? Mrzeo sam je, nju najviše. Moje muke bi sada bile okončane, samo da ona nije Argus Books Online Magazine 106