zovem u snu sile, razmišljam na javi
kojom da je vradžbinom zavedem,
i gde propisi ne važe
odvedem.
2
Čekao sam je
u jednom snu,
na vetrometini, kraj Save,
ispod jablanova,
gde se pojavljivala
uvek iznova,
drugačija,
da bih je poveo
na mesta gde nije bila,
gde nisam bio.
Čekao sam je
uzdignutih ruku,
kao Indijanac,
golokur,
dozivajući je
vrelinom krvi
da ostavi bol izgubljenog vremena
iza kojega ničeg nema.
Čekao sam je
pred raspuklim horizontima
da joj vrhove prstiju dodirnem
i povedem u zagrljaje prepletenih nogu –
čekao
da je poljubim u jutrima bez želja
i da joj dam dušu svoju
jer mi bez nje ne treba.
5. deo
1
Njena je magija
u meni samom svoj izvor imala
i u poljupcu što sam ga noćas poslao galaksijama,
tražeći među zvezdama oči njene.
U fantazmagoriji svetova,
gde svaki je doživljaj odjek
uzdaha u kojem smo stvarni,
možda je i večnost trenutak
kada naša opsednutost sobom
postane sunce
koje sebe daje,
ne tražeći ništa.
Argus Books Online Magazine
54