2
I tuga i umor i osmesi naši,
sve će to proći.
Ali slutnja da je u njenom oku
skrivena tajna koju sam tražio
ne može proći.
I bol i strah bez smisla,
ukinuće čežnja moja;
i dodir njene ruke će znati
da onima koji se vole
ni bogovi ne mogu ništa.
6. deo
To samo vetar nemir unosi
u grane na uglu kestena.
I odblesci neonki praznično trepere
u izlozima iz slikovnica za decu.
Zvezde se udaljavaju jedne od drugih
nad krajičkom neba iznad solitera.
Ljudi su u foteljama pratili Vesti
pred televizijom što blista blenda-fleš osmehom.
Verovali su u svakojaka Otkrovenja
da zaključke donosili ne bi.
Misao se petljala s nekim nadama
da ne bi bila sama.
I zov sećanja se čudio
pepelu razvejanih zabluda.
Sedeo sam na klupi pred parkom
zagledan u noć bez oblika.
A vetar je njeno ime šaputao
granama na uglu kestena.
Argus Books Online Magazine
55