6. Šta svaki pojedinac
može da učini da zaštiti sebe
i planetu od propasti?
Da promeni sebe. Time
menja ceo svet. Prelazak sa
termički obrađene na živu,
sirovu biljnu hranu može da
izleči svet od bolesti, da
uštedi ogromnu energiju
(nema kuvanja, nema
mašina, nema velikih potrošača), da spase pijaću
vodu od stoke, da spase
Zemlju od stoke (75 posto
biljne hrane gajimo za ishranu stoke a ne ljudi!), da
nam sačuva ozon. Kad imate
samo organsko đubre, njime
može da se hrani kalifornijska glista i proizvodi prirodni humus – nema dakle
hemikalija, skupih pesticida
niti zagađivanja. Prelaskom
na energiju vetra, mora,
sunca ili geotermalnu, sve
možemo da okrenemo. Ali,
dok god je profit kamen
temeljac naše civilizacije, a
industrije farmaceutske,
prehrambene, mlečne,
mesne, automobilske i druge
- naši bogovi, mi hrlimo ka
propasti. Treba samo da
kažemo “ne!”. To “ne”, biće
zapravo jedno veliko DA
životu. “
Budućnost i opstanak
celog čovecanstva leži u
podizanju, razvijanju i širenju između ostalog, i ekološke
inteligencije. Kupci, potrošači, građani, naročito
mame, sve će više da donose
odluke na osnovu transparentnih informacija o nekom
proizvodu, a ne samo na osnovu manje cene ili lepe
ambalaže. Zeleno, organsko,
ekološko na etiketama
postaje značajniji faktor za
opstanak proizvoda i kompanije na tržištu od dobro
plaćene reklame. Ta moć kupca da kaže “ne” ili da se odluči za zeleno, organsko i ekološko preobraziće ekonomiju i tržište sveta u decenijama koje slede. Srbija, koja u tom zelenilu kaska za Evropom
nekoliko decenija, kao da ne vidi svoju moć i konkurentnost na
evropskom i svetskom tržištu. Zvog toga je ključno da se ekološka inteligencija podiže u generacijama koje sad odrastaju, jer, za razliku od
svojih neodgovornih roditelja, oni već sada imaju veću ekološku svest o
šteti koju ljudi nanose sebi i prirodi. Ako bi znali da se za proizvodnju
koka kole, na primer, troši enormna količina vode i loših šećera, a da
nam u bliskoj budućnosti preti nestašica vode na svetskom nivou, možda
bi se odlučili za mnogo skuplju ceđenu pomorandžu. Ako bi oni izvršili
pritisak na direktore i profesore u školama da se umesto ukrasnog bilja,
u dvorištima sadi voće, učinili bi za svoje zdravlje, prevenciju i opšte
dobro više nego mnoge nepotrebne državne institucije. Ako bi znali da
je kravlje mleko štetno, možda bi uspeli da izvrše pritisak na agrar da se
okrene proizvodnji mnogo kvalitetnijih i jeftinijih biljnih napitaka, od
ovsa, pirinča, badema, lešnika, susama, koji su sada, jer su uvozni, a i
da se zaštiti mlečna industrija, bezobrazno skupi…. Ako bi znali da ishrana mesom, mlekom i mlečnim proizvodima direktno utiče na porast
kardiovaskularnih oboljenja, možda bi uspeli da nateraju roditelje da se
odreknu samoubistvenog načina ishrane. Mladost ima snagu, istrajnost,
bunt i moć, ali nema informacije, nema dubinsko znanje, a izdresirana
je da je za uspeh najbitnije biti dobar i poslušan…Početak promena je u
širenju transparentne informisanosti o štetnosti i koristi mnogih proizvoda, kao i korišćenju društvenih mreža za širenje informacija, što će
sve zajedno učiniti pritisak na mnoge kompanije i državne institucije da
se okrenu zelenom, obnovljivim izvorima energije, reciklaži, ekologiji i
zameni uobičajenih toksina prirodnim alternativnim rešenjima.
Moć da kažemo – ne - otrovnom, nezdravom, energetski neobnovljivom, je ono što će nas izvući iz potrošačke neuroze, građanske
depresije, te iz 19.og lansirati u 21. vek. Moć da kažemo “ne”
sopstvenoj neurozi, navikama, tradiciji, predrasudama, liniji manjeg otpora, pobrkanim prioritetima, lošim navikama života je ono što će nas
učiniti trajno zdravim i vitalnim čovekom sadašnjosti i budućnosti.
Trasnparentna informisanost o ekologiji i zdravlju je ključ za transformaciju i državnog mišljenja kao i poslovanja velikih i uticajnih industrija. Medicina više ne može da krije istine o posledicama agresivnih
tretmana. Sve je na internetu. Farmaceutska industrija više ne može da
ćuti o negativnim posledicama lekova. Ugroženi su, njihov opstanak je
ugrožen i to se vidi po silini agresije koja se ispoljava prema svemu što
je alternativno, drugačije, prirodnije.
Prošle nedelje sam odvezla auto u servis. U pitanju je moja već
vremešna, ali dobro držeća, verna Nisančica. Pitala sam predstavnika
Nisana, da li imaju neko ekološko vozilo? Rekli su mi da je Nisan proizveo auto koji je 100 posto električan, koji se puni kod kuće u utičnici
na zidu i koji može da pređe s jednim punjenjem i 700 kilometara.
Oduševljena, upitala sam kolika je cena.
- Nema cene.
- Kako nema….
- Pa ne možemo da ga uvezemo u Srbiju.
- Zašto?
- Jer ne znaju kako da ga reg istrujete. On nema motor….nema kubikažu….samo jednu bateriju na punjenje.
- I?
Argus Books Online Magazine
28