- Dok ne promene zakon, ništa od vašeg
ekološkog auta….
Toliko o Srbiji i ministarstvu ekologije…..
Sedim preko puta Kosmaja, na terasi moje kuće u
selu Babe i slušam depresivni
radio. Pokušavaju da daju
dijagnozu za bolest Srbije.
Kažu, bolujemo od depresije, maloumnosti, debiliteta,
bulemije, anemije, sve naravno u političkom
kontekstu. Slušam i pamtim
takve iste radijske programe
od pre dvedeset i više godina. Uvek i večito ista priča,
mi jadni, frustrirani, ne
možemo ništa, svi nas muče,
jašu, eksploatišu, nama je
sve gore i gore, bankrotirali
smo i duhovno i moralno i
fizički i finansijski. Ali predlozi za rešenja nikad nisu
usmereni na nas, nego na
njih, na te bolesne, nedodirljive političare. Ja ih
posmatram pa dobro uočavam kako ubrzano stare i
razboljevaju se čim dođu do
nekih viših pozicija. Neredovna ishrana, kafanska ishrana, stres, svakodnevno odlučivanje, izazovi, nečista
savest, ljudske slabosti, pad
morala, nedostatak sna, sve
to ukazuje da je vrlo
nezdravo baviti se politikom….pa opet, niko nije
predložio nutricioniste u
skupštini niti savetnike koji
bi naše političare učinili
zdravijim. A imaju punu podršku zvanične medicine.
Dakle, još jedan dokaz da
medicina ne brine o
zdravlju, već o bolestima.
Zamislite kada bi neko
promenio jelovnik u
skupštinskom restoranu, kada bi se ukinula kafa, služila
umesto rakijice ceđena pomorandža, kada bi delegati bili zdravi, radosni ljudi. Možda bi se na taj način, osvajanjem trajnog zdravlja,
promenila apatija i malodušnost, a prioriteti i merači uspeha ne bi bili
ono što su danas – novac i moć nad drugim ljudima. Predsednik Kine je
doneo dekret, naredivši da milijarda njegovih zemljaka jednom
mesečno ima vegetarijanski dan, kako bi produžio životni vek svojim
sunarodnicima, koji danas, jer konzumiraju svinjetinu, žive u proseku
pet godina manje od Japanaca, čija je ishrana sasvim drugačija. Zamislite da se tema produžetka životnog veka Srbina stavi na listu prioriteta
u skupštini. Zamislite da se vlada bavi pitanjem povećanja kreativnosti
kod dece? Ja želim da doživim taj dan. Zato moram da potrajem još
najmanje šezdeset pet godina…
Jedne srede kada sviram na makiškoj strani Ade, u restoranu Sanset,
prišla mi je nepoznata žena, zagrlila me i rekla: “Hvala vam što ste mi
spasli život.” Prvi put u životu sam je videla. Nastavila je:
- Lekari su mi otkrili završnu fazu melanoma, zloćudnog tumora
kože. Bio je na takvom mestu da nije moglo da se operiše. Digli su ruke i
direktno rekli: “Završite sve što imate da završite, idite na neko lepo
mesto i uživajte.” Drugim rečima, idite da umrete. Samo je jedan
doktorka imala hrabrosti da me izvede iz zgrade Instituta za onkologiju i
tiho kaže: ”idite na internet i vidite šta se nudi. Ne smem ništa više da
vam kažem.” Otišla sam kući, počela da pretražujem internet i naravno,
odmah došla do sirove hrane. Pretražujući dalje, stigla sam i do vas,
vaših intervjua, knjiga. Krenula sam sa živom hranom i za osam meseci
raka nije bilo! Kada sam otišla na pregled, mrzovoljno su procedili
:”Mora da smo mi pogrešili. To uopšte i nije bio tumor….” Hvala vam do
neba.
Zagrlila me je a ja sam morala da joj kažem istinu:
- Nemojte meni da se zahvaljujete. Ja sa tim nemam ništa. VI ste
sebe ozdravili, VI ste odgovorni za svoje isceljenje, za svoj uspeh. Vi ste
shvatili da sve zavisi od vas i vaše želje da živite. Imali ste informacije,
to je sve.
Mozak najbolje funkcioniše kad je frustriran. Nevolja ga stimuliše.
Trenutak kada je naš poguban uticaj na prirodu toliko očigledan,
učiniće da se ljudi stimulišu za inovacije, kreativnost na polju
ekološkog, zelenog i zdravog.Potrebno je samo da žele da svakodnevno
šire znanje. Sva promena je u želji da učimo.
Ova knjiga je i deo jednog većeg projekta, koji smo nazvali karavanom zdravlja, a koji je pre svega edukativan i namenjen podizanju informisanosti što većeg broja ljudi, o svim aspektima zdravlja. Što je
više zdravijih jedinki, zdravije je društvo.U ovom trenutku, Srbija je
zaista mnogo bolesna. Gotovo niko više ne umire prirodnom smrću. Kardio vaskulane bolesti, kancer, sve je paradoksalno u porastu. Rešenja
nisu u skupim ulaganjima u medicinu, već u podizanju lične odgovornosti za sopstvene bolesti i sopstveno zdravlje. Ako naučimo ljude da budu
trajno zdravi, uštede koje će društvo da ima su nemerljive. A biti zdrav
znači vratiti se i inspirisati se prirodom u kojoj svi čuvaju, održavaju i
poštuju svoj habitat. U prirodi je bolest retka, a kod ljuidi je zdravlje
retko. Zato je ekologija usko povezana sa zdravljem. Čist vazduh, dobra
voda, sunčeva energija su izvori zdravlja i života svih bića na planeti.
Biljke su ključan elemenat u celoj priči. Odgojiti i obrazovati zelenu
omladinu je najmanje što možemo da uradimo kada smo već mi upropastili Zemlju. Prihvatanje odgovornosti znači početak iznalaženja
rešenja.
Argus Books Online Magazine
29