stoke te da je to naša svetla
budućnost. Ništa strašnije i
ograničenije od toga! Kada
bi ljudi prešli na biljnu
hranu, možda bi uspeli da
spasu planetu….mi već sada
stočnim fekalijama zagađujemo reke…u svetu je polovina pijaće vode utrošena na
hranjenje stoke. Kada se
dogodi ovaj poremećaj u prirodnoj ravnoteži, dolazi do
zemljotresa, poplava i
požara…..onako kako smo
sejali, sada ćemo da žanjemo. Nema tu ničeg
mističnog. Samo što mi i
dalje nećemo da prihvatimo
odgovornost za ono što nam
se dešava.
4. se podrazumevaju
pod terminom prirodne katastrofe, ali ima i onih drugih skrivenih, o kojima se
ništa ili vrlo malo zna. Šta
možete da kažete o tome?
Kakva nama u stvari preti
opasnost od prirode? Da li su
to vulkani i zemljotresi ili
nešto sasvim drugo?
Nama nikada ne može da
preti opasnost od prirode,
samo od nas samih i naše
kratkovidosti ili robovanja
zakonima tržišta i profita.
Ceo taj poklič povećavanja
proizvodnje, je sulud! Dokle!
Koliko još možemo da
izdržimo u gomilanju i proizvodnji đubreta? Budućnost
neminovno ide ka štednji i
samokontroli, ka smanjivanju trošenja a ne povećavanju! Za 50 godina,
isećiće se Amazonija i
otopiće se Grenland. Tada se
nivo okeana povećava za
šest metara na planeti. Biće
potopljeni mnogi gradovi i
na Zemlji će biti mlijarda izbeglica. Ni mi nećemo biti
pošteđeni a i dalje se držimo
klasične struje, nafte, kao da su prirodni resursi planete svi obnovljivi.
Jesu, ali ne tom brzinom kojom ih mi trošimo. Čovekov najveći neprijatelj je samo njegova pohlepa, glad i glupost.
5. Kako možemo državu da nateramo da se više bavi ekologijom?
Na žalost, tek kada se nešto strašno desi, tek onda ljudi i države
reaguju. Umesto što decu učimo zastareloj i pogrešnoj istoriji, treba da
ih učimo ekološkoj istoriji zemlje, da shvate da su sve velike civilizacije
sveta propale sa sečom šuma i uništavanjem prirode. Lekovi su manje
pomogli a samo su učinili bakterije rezistentnijim i strašnijim. Malarični
komarac je rezistentan na sve lekove osim još na jedan. To je pitanje
dana kada će se adaptirati. I onda imamo ponovo epidemije. Da li znate
da je u svim ratovima, više ljudi umrlo od epidemija koje su se tada
razbuktavale (u Prvom svetskom ratu, od gripa je umrlo više ljudi nego
svih vojnika i civila pogođenih mecima zajedno)? Bolesti smo mi proizveli, načinom ishrane, načinom života i uzgajanjem životinja. Grip i kijavicu smo dobili od konja. Sa svinjom delimo 40 bolesti. To su
činjenice. To treba da se predaje i uči. I da na svakom bilbordu stoji
napisano – pitaće se naši unuci, je li moguće da su znali, a da ništa nisu
učinili? Pojedinac podizanjem svoje svesti može sve. Jer, kada bi mi samo za jedan dan prestali da kupujemo Mek Donalds (a on je najveći
uništavalac Amazonije, zbog bezočne potrošnje hartije) oni bi bankrotirali. Mi imamo svu moć ovog sveta, ali su nas, dresirali kao slonove –
malog slona prvo drže na velikom lancu i dresiraju ga, onda kad je on
potpuno duševno slomljen i velik, vežu ga samo konopčićem, koji on
može jednim potezom da prekine, ali to ne čini, jer mučenik ne zna da
može.
Pretpostavljam da ste dosta istraživali o tome na koji sve način
zagađujemo planetu i kakve to katastrofe može da proizvede?
Što više saznajem o tome, to mi je sve teže. U početku sam imala i
fizički bol na pomisao o stepenu naše brutalnosti. Evo vam samo jedna
priča koja me je postidela toga što pripadam najgoroj mogućoj vrsti
života na zemlji. Početkom 19. veka u Americi je živela vrsta prelepe
ptice sa plavim repom – golub selac. Bilo ih je preko 5 milijardi – svedoci
opisuju da kada kre