Plašeći se da će mu promaći nešto važno, Laki uzdahnu i poče čitati
redom…
U Beograd je stigao kasno, oko osam uveče i odmah, još iz auta
zaustavljenog pred zgradom, nazvao Mila. Iako je obećao, Mile nije bio u
stanu. Otišao je do svog radnog mesta, dobro poznatog kafića. Doći će
najkasnije za sat.
Završivši telefonski razgovor, Laki se pripremio za čitanje, a Mile je
smesta zaboravio obećanje i okrenuo se društvu u kome je sedeo… Sedeo
je sa Magdalenom.
Paroh Nikodije Stefanović Letopis Lakićke parohije započinje svojevrsnim uporednim popisom punoletnih žitelja parohije, po familijama i
po dekadama. Laki je brzo pronašao Milutina, Ilinku, Gavrila i Radovana
Lakića, kao jedine punoletne predstavnike familije Lakića. Jovana nije
bilo, verovatno zato što je u vreme prvog popisa iz 1941. godine bio
maloletan i nije bio u Lakićima, nego u Beogradu. Već u vreme sledećeg
popisa 1946. godine više nije bio živ. Pronašao je i Lazara Lakića u popisu iz 1956. godine. Potražio je Simonoviće, ali njih nije bilo u Lakićima.
Poslednji popis bio je 1976. godine.
Potom se paroh dao u predstavljanje