1.
Aleksa Lakić podiže otežale kapke, a onda ih brzo sklopi, zaslepljen
sunčevom svetlošću sa prozora…
Činilo se da mu stotinu dobošara udara po unut-rašnjosti lobanje.
Zaklonio je oči šakom i otvorio ih…
Pozdravio ga je od muva upljuvan plafon, po kome su igrale sen¬ke
zavesa. U sobi se osećalo, baš kao i u njegovim ustima, po ustajalom
mirisu izdahnutog alkohola.
E, moj Aleksa, pomislio je, noćas si se opet ubijao od onog kiselog
crnog vina, koje je podvaljivao matori prefrigani krčmar, kao svoje
najbolje i najskuplje piće!
Polakao se pridigao na laktove. Ležao je obučen, bez cipela,
raskopčane košulje na golim grudima. Spustio je noge i seo na krevet,
trljajući ukočen vrat. Odjed-nom se odlučio, ustao i prišao malom
umivaoniku pored kreveta, nasuo iz bokala malo vode u šaku i ispljuskao
se po licu. Okrenuo se, tražeći peškir, ali ga nije bilo. Svukao je košulju,
obrisao se njome i bacio ju je iza sebe, na krevet.
Nalazio se u maloj sobi iznad krčme, nameštenoj samo najneophodnijim inventarom. Krevet, sto i stolica, umivaonik, orman. I prljava zavesa, kroz koju je ulazilo septembarsko sunce. Ono ga je i probudilo. Iz
džepa prsluka, okačenog zajedno sa sakoom na stolici pored vrata,
izvukao je džepni zlatni sat i pogledao. Deset prepodne.
Prisećao se. Nalazi se u Šapcu. Sinoć je sa Vučkom Lukovićem, svojim
najvernijim pratiocem, bio u kupleraju, kod gospođe Trmčić. Doveli su
dve zgodne groteskno našminkane crnke i pili su zajedno, dole, u krčmi.
Zadnje čega se sećao bio je histeričan smeh starije. Mlađa je bila još
dete... A onda… ništa. Praznina.
Još jedan izlet u ništavilo, pomislio je.
Vučkova soba je pored njegove.
Izašao je u mali hodnik i otvorio susedna vrata.
Zapahnuo ga je miris alkohola, pomešan sa zadahom oznojenih tela i
na trenutak zastade ošamućen. Otvori širom vrata i besno uđe u
Vučkovu sobu.
Ležali su svo troje, goli, nepokriveni, isprepleteni na uskom krevetu.
Vučko je ležao u sredini, golim dupetom prema gore, u sise starije
zagnjurivši glavu, a rukom prekrivši venerin breg mlađe.
Pobesnevši odjednom, ni sam ne znajući zašto, najverovatnije zbog
toga što ih je Vučko obe prisvojio, a on sve plaćao, snažno prilepi šamar
po goloj Vučkovoj stražnjici.
Pljesak po goloj koži odjeknuo je kao pucanj bičem. Kad je podigao
šaku, na bledoj koži crveneo se trag prstiju. Vučko se prenuo iz sna i
iznenađeno ga je pogledao. Lepo i mlado lice odražavalo je zbunjenost
kad ga je prepoznao.
Aleksu prođe ljutnja i umalo mu se na licu pokazalo kajanje zbog brutalnosti prema prijatelju. Da bi ga prikrio, pljesnu šakama i oštro se
obrati uzmuvanim devojkama, takođe probuđenim.
„Marš, kupite prnje vas dve, da vas više ne vidim!“ Udario je nekoliko
puta dlanom o dlan, i odmakao se od kreveta, okrećući im leđa.
Devojke su već znale njegova promenljiva raspoloženja i hitro skočiše
skupljajući svoju garderobu po po-du.
„Brže to, ćurke jedne!“ Nije im dozvolio da se u sobi oblače, nego ih
izgura u hodnik i zalupi vrata.
Okrenuo se Vučku, koji je raširenih nogu sedeo go na krevetu, češkao
zamršenu smeđu kosu i znatiželjno ga posmatrao. Polni or¬gan, još
Argus Boo s Online M gazin
12
uvek nabrekao, stajaokje uzdignut nad adlakamaeobraslim mošnicama i
delovalo je kao da ga i on posmatra.
Aleksa prasnu u veseo, zvonki smeh. Priđe Vučku, pogladi ga po kosi,
a onda sede pored njega zagrlivši ga oko ramena i dalje se smejući.