je više slušala srce. Zato je i
bilo dobro što je zbog
poslovnih obaveza bio
sprečen da odmah pođe sa
njom, već će joj se pridruži
kasnije dok će ona imati
dovoljno vremena da obavi
neophodne pripreme. Do
tada će mu vešto, biranim
rečima oslikati ovu staru
lepoticu prenoseći mu
sopstvenu viziju. Nadala se
da će ova kuća biti njihov
dom, njihovo gnezdo koje će
sviti ispod lužnjaka.
Ulazna vrata otvoriše se sa
lakoćom što ju je začudilo. U
tom trenutku nije ni mogla
nasluttiti da se za ovo
mesto, ali i prethodnog
vlasnika, vezuju čudne priče
koje su stvorile bedem od
eventualnih provalnika te
nije ni bilo potrebe za jačim
obezbedjenjem. Niko ne bi
ništa iz nje uzeo ni da mu
poklone! Možda bi se tek
neki beskućnik sklonio pod
njen krov. Meštani su ovo
mesto izbegavali kao da je
ukleto, a i da je to znala
Gabrijela ne bi odustala od
svoje namere. Čak je i
oprezni agent natuknuo kako
je kuća nekada pripadala
ekscentričnom umetniku, ali
je brzo pretrčao preko toga
ne želeći da nesmotrenom
pričom pokvari gotov posao.
Priče o čudaku koji je živeo
u ovoj kući potpuno sam ne
bi je sprečile da postane
njen vlasnik. Jedino što ne
bi želela jeste da i nju
počnu da izbegavaju. Ali ta
bojazan bila je neosnovana.
Kročila je u predvorje. Bilo
je pretrpano skulpturama. U
oglasu je stajalo da se kuća
prodaje kompletno, zajedno
sa nameštajem i svim onim
što se u njoj zatekne, ali
nije očekivala skulpture. To
probudi radoznalost.
Oprezno pazeći da se ne povredi, jer je unutrašnjost kuće bila prilično
mračna, probijala se do ostalih prostorija.
Kuća je zaista bila potpuno nameštena, ali uglavnom trošnim
nameštajem, što će joj stvoriti samo dodatnu obavezu dok sve iseli.
Stara komoda u uglu, pored nje stolica sa baroknim sedištem
polomljenog naslona, slike čiji se motivi nisu mogli dobro sagledati od
gomile prašine i paučine visile su nahereno po zidovima, tepisi iskrzani i
izjedeni što zubom vremena što insektima. Pod nogama joj je škripao
pod i ječale osušene daske. Nešto munjevito protrča pored nje i nestade
u dvorištu. Prestrašeno se trže i na svoje olakšanje shvati da je to bila
samo mačka. Stepenicama koje su se uzdizale polulučno popela se na
sprat oprezno se oslanjajući na gazišta. Na sreću bila su čvrsta. - Bar
nešto dobro - pomisli.
Unutrašnjost je vapila za sunčevom svetlošću i Gabrijela se pomuči da
otvori prozore prema ulaznoj kapiji. Svećnjakom koji ugleda na komodi
udari u šalone ne bi li pomerila zarđale šarke i oslobodila prozore.
Jedan od njih se pod udarcem odvali i pade u dvorište. Mutna svetlost
rasu se po zidovima. Okna su bila siva od prljavštine i kiše koja je lepila
prašinu po njima. Opipavala je zidove i kuckala oslušujući zvuke.
Obradova je to što su bili čvrsti, građeni jakim materijalima. U dnevnoj
sobi, zidan kamenom stajao je ogroman kamin. Ko zna koliko se dugo u
njemu još uvek nalaze nagorela drva i gomila pepela. Srce joj zaigra od
oduševljenja. Miku će se to dopasti. Na jednom zidu visilo je veliko
ogledalo u ramu radjenom u duborezu. Bilo je napuklo ali se u njemu
nazirala cela prostorija. Osvrtala se po sobi bacajući pogled od
mnogobrojnih praznih flaša, koje su ležale po podu i nemo svedočile o
porocima bivšeg vlasnika, preko ispreturanih stolica, jastuka i sanduka
punim hartije, sve do škrinja sa jakim katancima. Sa prozora su visile
iscepane zavese. Na ogromnom gipsanom falusu, koji je stajao na
komodi, bio je okačen šešir koga su moljci odavno načeli. Gabrijela se
nasmeja. Vajar je imao duha. Zadovoljno zaključi da je dnevni boravak
ipak u dobrom stanju i da ga treba najmanje uređivati da bi se mogao
koristiti.
Silazeći u predvorje primeti vrata koja znatiželjno odškrinu. Nekoliko
trenutaka stajala je bez daha pred tim prizorom. Cela pozadina kuće
bila je ogroman vajarski atelje. Jedva se probi malo dublje kroz naslage
gipsanog otpada, delova skluptura, dasaka , kanti punih gipsa i osušene
gline. Na brzinu primeti da je polovina krova, kao i cela bočna strana
kuće, zastakljena. To je omogućavalo umetniku da satima radi pod
prirodnim svetlom. Stakla su sada bila prekrivena prljavštinom,
puzavicama i mahovinom. Već je čula od agenta da je vlasnik bio vajar,
a po gomili skorene gline, malih i većih skulptura na kojima je teško
mogla raspoznati šta predstavljaju, to bi i sama zaključila. Tragova
njegovog rada bilo je na svakom koraku. Nekoliko skulptura bilo je teško
oštećeno i izlomljeno, torzo žene bez ruku, glave sa oštećenim
lobanjama, ženske i muške siluete uhvaćene u lascivim
pokretima.Razgledavši još malo zaključi da već sutradan mora doći sa
nosačima da izbace i odvezu sve ono što je bilo nepotrebno. Obišla je
kuću onoliko koliko joj je vreme dozvoljavalo. Tek što je stigla sa puta,
ali sa jasnim planom u glavi kako da je renovira, otišla je u hotel. Sutra
će doći sa majstorima kako bi bar jednu prostoriju uspela da dovede u
red da može da je koristi. Nadala se, mada je bila sumnjičava, da su
instalacije struje i vode ispravne i da će već sutra biti priključene, kao
što joj je tvrdio agent.
Argus Books Online Magazine
110