štednjom mogla sebi da
priušti, i uverila se da se sa
njene terase pruža pogled na
Senu, znala je da je to ono
pravo. Unutrašnjost kuće
nije ni pogledala i to sigurno
ne bi prijavila Miku, a odluku
o kupovini donela je i pre
nego što je čula agentovu
priču kojom je po navici
ubedjivao kupce.
U Mantesu je živela
Gabrijella d’Estress velika
ljubav Kralja Henrija IV –
reče agent naglasivši ime
poznate dame aludirajući na
Gabrijelu, a onda nastavi sa
nesmanjenom važnošću –
njoj je pisao pisma
završavajući ih rečenicom
„na putu sam za Mantes maj
priti na engleskom, a na
francuskom se kaže žoli, to
jest lep. Tako je i dobio ime
Mantes-la-Jolie, lepi Mantes.
Dvoje ljudi su i dalje
ćuteći gledali u kuću zaneti
sopstvenim mislima, te
agent napravivši rukom luk
oko sebe, teatralno reče
kako je i Prokofjev baš u
Mantesu napisao svoj čuveni
balet Chout.
I Gabrijela i stariji
gospodin nemo su ga
posmatrali, te on pomisli
kako je napokon uspeo da ih
zainteresuje.
- Da li se bavite muzikom?
- neumorno je pokušavao da
ih uvuče u priču. Oboje
odmahnuše glavama, a
stariji gospodin iz
pristojnosti reče kako se ne
bavi ali da u njoj uživa.
- O, pa onda će te sigurno
naći nešto za sebe ovde u
Mantesu, jer ovde je
osnovana jedna od prvih
radionica za izradu duvačkih
muzičkih instrumenata.
Gospodin ga je zbunjeno
pogledao podigavši obrve.
- Znate, to su vam flaute, pikola, oboe...
Gospodin du Tre se nasmeja i pokuša da ga prekine u daljem izlaganju
stavivši mu ruku na rame, ali agent to shvati kao odobravanje, pa sa
zadovoljstvom predje na nabrajanje svih znamenitosti koje se nalaze u
gradu.
Gabrijelu u tim trenucima nije mnogo interesovala istorija grada o
kojoj je pričao dok je sa ponosom isticao lepotu crkve Notr Dam, čiji su
se krovovi videli sa terase, niti život Vilijama Osvajača koji je prvobitno
zdanje crkve iz 12. veka spalio da bi pred smrt zaveštao priličnu sumu
novca da se crkva obnovi.
- Da, tad je crkva napravljena potpuno po uzoru na pariski Notr Dam.
U gradu je i predivno zdanje Hotel de Vil, a sigurno će vas radovati što
još uvek postoji i srednjevekovni most, koji je modernizovan, pa baš i
nije srednjevekovni, ali koji preko Sene povezuje Mantes sa...
- Gospodine, vi ste kuću već prodali mladoj dami – reče Ežen
zaustavivši dalju tiradu. - Vreme je da je pustimo da uživa u onome što
je njeno a očekuje je i dosta posla, slažete li se sa mnom? Umetnik je
bio u pravu i agent samo slegnu ramenima. Ubrzo se oprostiše sa novom
vlasnicom. Gabrijela je gospodinu Eženu bila zahvalna na tome.
Napokon je mogla da se na miru i u tišini posveti razgledanju kuće
koja je za nju još uvek bila tajna. Sudeći po spoljašnjem izgledu rekla bi
da je ta kuća nekada bila reprezentativno zdanje, ali sad je delovala
oronulo i pomalo tužno. Usamljenost je ostavila tragove na njoj i ugasila
lepotu kojom je zračila. Umeće ona da joj svojim rukama povrati bar
deo pređašnjeg sjaja. Nije se Gabi plašila posla, niti će žaliti vreme da
kuću preobrazi i oživi. Na ruku joj ide i to što je tek počelo proleće i
lepi dani tek dolaze. Probijala se kroz zapušteno dvorište do ulaznih
vrata. Hrast lužnjak natkrio je dvorište a u njemu su se krila gnezda
mnogobrojnih ptica koje su rešile da svoj dom sviju u njegovoj krošnji.
Duge puzavice prigrlile su stablo šireći se na svom putu ka terasi.
Šarenim tek propupelim cvetovima, poput zvončića, naslanjale su se na
obod krova, a vretenastim listovima gusto prepletenim sa stabljikama i
novim izdancima pravile su hlad nad ulazom.
Teško da je i sam hrast bio namerno posadjen, jer retko ko bi izabrao
da tako moćno i veliko drvo posadi u dvorištu. Pre će biti da je i ono
samo slučajno izraslo. Imalo je dovoljno vremena da se izbori sa
rastinjem i da strpljivo, poput kakvog mudraca, ovlada tim prostorom. A
ako je neko i birao mesto za hrast bolje nije mogao izabrati. Mora da je
prethodni vlasnik kuće bio ljubitelj dobrih vina, kao većina pravih
Francuza, jer su hrast i vino tradicionalno vezani istorijom. Kako je
čovek otkrivao tajne vina, tako je otkrivao i značaj hrastovog drveta.
Neka vina piju se mlada i njima hrast nije potreban. A ona koja žele da
sazru traže pomoć hrasta. U burićima napravljenim od njegovog stabla
ona dobijaju punoću, zrelost i dugovečnost. Gabrijela preleti pogledom
po njegovoj krošnji, a onda pogled ponovo usmeri ka kući. Nadala se da
je njena prva procena o stanju kuće