Branka Pantelić
Grešni bez
greha
(zalutali pramen)
Agent nije skrivao zadovoljstvo kada je zapuštenu kuću sa gomilom
trošnog nameštaja napokon uspeo da proda. Jedino što mu je
zadovoljstvo pomalo kvarilo bilo je saznanje da se dok je potpisivao
ugovor sa mladom ženom koja je sad stajala pred njim potpuno
opčinjena kućom pojavio još jedan kupac koji nije ni pitao za cenu.
Stariji gospodin, koji se predstavio kao Ežen du Tre, smelo je ponudio
otkup kuće mladoj dami, čime bi ona nenadano pristojno profitirala, ali
je ona kategorično odbila. Što je bilo najinteresantnije ta žena, koja
je sad gotovo drhteći stajala pred njima, nije skidala pogled sa kuće.
Bila je ushićena. Tajna umetničkog oka je u tome što ume da pronikne
ispod površine, da otkrije posebnost kako bi je maštom odnegovala.
„Stari je sigurno umetnik, jer sa istim žarom gleda kuću, poput nje“
razmišljao je agent ispod oka merkajući čoveka koji je zamišljeno stajao
pored njega, „ a ona ima bujnu maštu“, zaključi skrenuvši pogled ka )