Angelina
Dimitrijive?
Kad u duši
sve
potamni
Eo ipso.
Mo?vara bez kraja i živi mulj,predeo pun nekog druga?ijeg života.
Prolaziti tuda bio je izazov hrabrosti i pretnja, za svakok putnika.
Široki kameni put krivudao je u dno Karpata sa zapadne strane,kroz
nenaseljene predele. Prolazili su tu ukraj ovog dela Da?ije, nasutim
kamenim putem : Rimljani, karavani i trgovci ... manje više svi oni
koji su morali tuda da pro?u.
Uglavnom nije bila omiljena prolaznica... sa Juga na Sever, zbog sujeverja i komaraca.
U tom mo?varnom delu se nastanila spodoba ... Prelepo, dugonogo,
crvenokoso, zelenooko , valda žensko bi?e.
Bilo je to njeno carstvo.
U njenoj duši bilo je sve tamno, kao na?a?avljena pe?ina,kao gavranovo perje...
Došla je ko zna iz kojeg dela galaksije , a baš tu našla uto?ište ;
gde tlo nije imalo tlo, nego glib bez dna. Gde su ostrva bila samo privid
a bare ogromne.
Skrivala je svoju tajnu duboko u sebi,bila je tajanstvena. Sad je
vidiš... a, sad je ne vidiš...
Obla?ila se sa prirodom, mahovinu je prela u svoje haljine...u kosi je
nosila od svake ptice po perce...cvrkutala i zviždala...sa vukovima arlaukala na pun mesec...a skoro nikad nije govorila... jedino što je otkrivlo njeno plemenito potomstvo je bila jedna narukvica koju je nosila
iznad lakta, u obliku zmije. Zmijina glava je imala o?i ,dva s