Beograda prema Rumi, gde ?e se isklju?iti na put M-21 prema Šapcu i
Valjevu da bi se ponovo posle petnaest godi-na uputio u rodne Laki?e,
Laki se prise?ao vremena kad je upoznao Mariju…
…Tog leta 1995. godine, navršilo se dve godine od kako se trajno
naselio u Beogradu, nakon osmogodišnjeg potucanja po svetu posle
o?eve smrti. Njegova majka Lenka i baka Ilinka i sad su živele u Laki?ima. Lenka je imala pedeset pet godina i još je bila zdrava, koliko je
znao, što se ne bi moglo re?i za njegovu osamdesetogodišnju baku, koja
je bila, maltene, nepokretna. Iako ih je potpomagao finansijski i više
nego što je bilo potrebno, ose?ao je stalnu krivicu što ih nije pose?ivao,
iako one ni za živu glavu nisu pristajale na ideju da se presele kod njega
u Beograd. Maj?ina ?udna želja, a i želja njegovog oca izre?ena u neobi?nom oproštajnom pismu opet su ga oterali u izgnanstvo iz rodne
ku?e. Kad god bi u nekom pismu, koja je ?esto pisao majci, izrazio želju
da svrati, još brže bi dobijao ekspresni odgovor u kom ga preklinje da to
ne radi.
Ali, sada se kona?no zaustavio na jednom mestu. Nije bio bogat, ali
je tokom rada po inostranstvu uštedeo dovoljnu sumu dolara da bi sebi
dao voljno. Kupio je mali supermarket u Beogradu 1993. godine, u
vreme hiperinflacije koja je obezvredila doma?u valutu, toliko da su
cene nekretnina dostigle istorijski najnižu vrednost. Bila je to visoka,
ružna prostorija blizu centra grada smeštena u prometnoj ulici kojom je
prolazio gradski saobra?aj. Veliki trgovinski lanac je propao, pa je
politi?ki postavljen v.d. direktor došao na glupu ideju da preduze?e
izvu?e prodajom manjih delova imovine, prvenstveno manjih prodavnica
i supermarketa, kako bi obezbedio likvidnost za isplatu minimalnih plata
za oko dve hiljade radnika. Nije mnogo ljudi, ?ak ni po tim minimalnim
cenama od par hiljada maraka po objektu, moglo da obezbedi sredstva
za kupovinu. Sre?om po Lakija, tih dana je slu?ajno bio u Beogradu, oko
sre?ivanja vize, pa je u dnevnim novinama pro?itao oglas o licitaciji.
Pomalo umoran od lutanja odlu?io je i pojavio se sa ponudom. Bio je
jedini zainteresovani, pa ga je dobio po po? ?etnoj ceni. Zakupio je garsonjeru u blizini i slede?ih par meseci potrošio još nekoliko hiljada
dolara na ure?enje lokala sa velikom galerijom po svom ukusu. Iznenadio se koliko je sve jeftino izašlo, standard u Srbiji tih meseci je toliko
opao da je prose?na porodica mogla ceo mesec da preživi sa nekoliko
desetina maraka. Cene su bile smešno male, ra?unaju?i kurs dolara.
Više nije mogao da se snalazi sa vrednoš?u doma?e valute, centralna
banka je svake nedelje izbacivala novu nov?anicu sa sve više nula…! Kad
je sve radove završio, ?astio je sebe kupovinom tri godine starog golfa
kabrioleta. Ovo mu je bio prvi auto koji je kupio, ranije nije bio u prilici
da priušti sebi kola, jer se stalno selio…
Najpre je pomišljao da otvori video klub, ali, lokal je bio prevelik za
takav obim posla, a trgovina je bila onemogu?ena vrtoglavim padom dinara. 24. januara 1994. godine, tadašnji guverner Narodne banke, koga
su od milja zvali deda Avram, uspeo je kona?no da spasi doma?u valutu
vezuju?i je za nema?ku marku i zamrzavaju?i joj kurs. Tada je osetio da
je došlo vreme za otvaranje radnje, tako da je krajem meseca otvorio
strip klub „Flok“, koji je dobio ime po psu strip junaka Žalosne Sove.
„Flok“ je bio video-klub ali i knjižara i prodavnica najrazli?itijih proizvoda. Najve?i deo robe nabavljao je otkupom od gra?ana, koji su, finansijski iscrpljeni, prodavali cele ku?ne biblioteke knjiga, stripova,
?asopisa i kolekcije gramofonskih plo?a kako bi došli do novca za hranu i
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
9