Stevan
Šar?evi?
Zastupljen:
U zbirkama pri?a: „Najkra?e pri?e 2010“, „Najkra?e pri?e 2011“
„Jedan zivot u manje od
devetsto znakova“, „Baton“, „Nešto diše u mojoj
torti“, „Kako sam ubio
ljubav“, ,„Vetar po ocu“,
„Velesove suze“, „Antologija jugoslovenske
kratke proze“, „Slavin
poj“, i „Anomalija 2“.
U fanzinima: „Meteor“,
„Terra“, „Eridan“ i
„Raketla“.
U ?asopisima: „Znak Sagite“ i „Afirmator“
U E-?asopisima: „Argus
Books Online Magazine“,
„Libartes“, „Arteist“ i
„Škrip".
Na Web portalima: „Art
Anima“ , „ProzaOnLine“,
„Beleg“.
U Webzinima: „HellyCherry“ i „Trablmejker“
Zbornicima poezije: „Izme?u dva sveta“ i „Osmeh život krasi"
Osvojio:
Prvo mesto na konkursu
„Beleg“ 2013
NO? KAD SAM SE
VRATIO
Te no?i, dok je uli?na svetiljka pred ku?om nesigurno treperila
poput oreola razapetog sveca, presko?ih trošni zid. U?ini mi se za trenutak da ograda ne bi trebalo da bude ovakva. Koliko ju?e smo je ofarbali,
novu i tek podignutu.
Zakora?ih preko zapuštenog dvorišta, ose?aju?i se nepristojno
zbog vojnih cokula na nogama. Tama beše potpuna, neobi?na na tom
devi?anskom mestu. Sve je naizgled bilo na svome mestu. I betonska
stazica, i loza što se penje uz garažu, i drvored jabuka sa leve strane.
Možda me tek tama zavarava, pomislih. Digoh pogled na ku?u
koja kao da se zavukla duboko u senku. Mnogo sam zla video dok sam
odsustvovao, pa ipak mra?ni prozori stegoše mi grlo i zastadoh na trenutak. Možda ovo i nije ista ku?a. Ona koju pamtim bila je druga?ija.
Osvetljena i radosna.
Gurnuh ruku iza oluka na dobro poznatom mestu i za trenutak
pretrnuh. Jesam li ja uopšte na pravom mestu? Isti grad, ista ulica, isti
put pokraj groblja i senovitog parka, ista izvijena kapija od kovanog
gvož?a...
Ipak, klju? beše samo malo odmaknut u stranu.
Otklju?ah i u?oh. Ku?a zamirisa na plesan i vlagu, uredna i
nedirnuta. Sve beše ta?no na svom mestu; fine ?ipkice, stolnjaci, zavese...
Sve baš kako je i trebalo da bude.
Osim jedne jedine stvari.
Jedine koja je te zidine ?inila domom.
Sedoh za sto u kuhinji. Na kredencu behu uredno složene
razglednice i fotografije. Blesava slikovnica prošlih dana. Iako ne
poželeh ni da ih vidim, ne uspeh da skrenem pogled. Sretna nova godina, telegrami, pozdrav iz Vrsara. Tek da me podsete kako zima ubija.
Pogled mi pade na trosed pod prozorom i setih se dana kada si
me prvi put ovamo dovela. Mislima prolete popodne sladostraš?a i tvoji
roditelji što nenajavljeno banuše.
I setih se našeg ven?anja, ni najmanje nalik svadbama o kojima
se pri?alo. Ti, ja, kumovi i roditelji. O da, i moja majka što se rasplakala i razbesnela me.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
67