Argus Books Online Magazine #7 | Page 68

Taj trosed... Isti na kome je majka umrla, meni u naru?ju. Rak na mozgu, uvenula k'o nezbrinuta biljka. Jedan grcaj i gotovo. Nisam uspeo ni zadnje re?i da joj uhvatim. Izuh cokule, svukoh uniformu, ali se još uvek ne presvukoh. Sedoh i osvrnuh se po pustoj ku?i. Svuda ti, svuda matori, svuda prošlost. Tek da me podseti kako zima ubija. Znao sam gde si, obavestili su me. Na trenutak se prisetih ne tako davne agonije ?itanja polupismene žvrljotine. Kratko obaveštenje od komšije. Nije dobro sa suprugom. Živ?ani slom. Psihijatrija. Obilazi?e ku?u. Beše to za vreme kratke pauze dok sam ?ekao na semaforu. Suludo. ?ekao sam zeleno voze?i provijant u opkoljenu kasarnu. Znao sam da smo okruženi snajperima koji vrebaju sa krovova. I jasno se prisetih kako sam poželeo da neko zapuca i reši me muka. Ustadoh i prošetah do špajza. Odmakoh kutiju i videh da nisi otkrila moje skrovište. Ili si od samog po?etka znala za njega, samo si zažmurila na jedno oko u ime ljubavi? Ne znam. Vratih se za sto, nalih ?ašu i progutah. Rakija je palila kako je to Bog propisao, najpre grkljan, pa utrobu, ali beše dobro. Tako mora biti. Preturih džepove uniforme, prona?oh zgužvanu paklicu cigara i pripalih. Potom n ???????????5????????????????)9?????????????5??????????????????????????1?????)M????????????????????)9?????)M??????????????????)?????????)9??????????????????????????()?????????????????????????????()???? ?????=????????5??????((??((