Zemuna, jedan stan u
prizemlju, studentska soba,
?ekanje, predvi?anje,
dosada i surovost, želja.
Detinjstvo je ipak bilo
sre?no u odnosu na ovo sada,
muk, po koje auto napolju i
ve?nost slobode nemo?nog
završava nadom u bolje
sutra. I zašto ljudi svojoj
ženskoj deci daju ime Nada,
Sr?an ima dve tetke koje se
zovu Nada, sa maj?ine i sa
o?eve strane, to je pokušaj
uticaja na svoju sudbinu, to
je uticaj na ono što se ne
vidi za bolje sutra. Ovo je
sada osiguranje prošlosti,
se?anje na ono što smo
prošli da bi znali ko smo
sada, da bi u svoj toj
nesigurnosti opravdali sebe,
vratili veru u sebe a u isto
vreme bežanje od
nametnute odgovornosti
koju su drugi stavili kao
uslov za život u zajednici,
neotu?enosti. Cimer Milan
nije bio tu potpuno jasan, on
je samo rekao da je sa
Sr?anom u vezi što nije
ta?no ako se misli na
homoseksualnost, može se
opravdati re? „veza“ samo
ako se misli na odre?enu
vrstu veze kao pojavu
izme?u cimera usled
zajedni?kog života i više od
toga ne postoji.
Sve je sada mnogo lakše
jer je sada ?ovek koji može
da predvidi šta ?e se
dogoditi, kao što je želja
?ove?anstva da bude
zadovoljna, da ih ništa ne
iznenadi, da se sve što je
mogu?e unapred uradi da bi
na kraju bili mirni i spokojni.
Sada Sr?an može da predvidi
i ono što još nije ni u
za?etku, ali to nije
vidovitost ili vra?anje, kako
je cimer Milan rekao za
svoju drugaricu, kako kaže
jednom su šetali i kod jedne zgrade ona je odjednom zastala i izgovorila
„ovde ?e se desiti ubistvo“, i zaista posle nekog vremena to se
obistinilo. To nije vra?anje, to je jednostavno pra?enje uzastopnih
doga?aja koja se odnose na taj deo mesta i na kraju samo naga?anje i
postavljanje mogu?nosti krajnjeg ishoda, to bi jednostavno mogli svi da
vide koji se malo zamisle a pri tom su rastere?eni i u isto vreme sa
odr?enim iskustvom. Kod njega se misli javljaju odjednom, ?esto su to
iscrpna razmišljanja, kao nalaženje puta iz nekog lavirinta, zadovolstvo
tek kada se na?e izlaz ili rešenje, naravno ako se ta misao ne prekine.
Ako se prekine, ona se nekad ponovo nastavi tamo gde je stala, a
ponekad se nastavi kao neka druga misao u kojoj ?ovek nije ni svestan
da je zapravo posvesno deo jedne prethodne misli. Tako ?ovek a da nije
ni svestan spaja i mnoge druge kockice ili slaže misli kao jednu živu
budu?nost. Sr?an nikada nije ili nije hteo da bude sujeveran, na primer
znao je za pravilo za ogledalo ako ga razbiješ ima?eš sedam godina
nesre?e, ali to je samo uzrok straha smatrao je, treba sam ?ovek sebi
da kroji sudbinu i to van sujeverja, van nekih seoskih razmišljanja,
vra?nja, Vlaške magije. On nije hteo da veruje u stvari ve? u ljude,
oštro se protivio tome što cimer Milan kad je bio mali zbog lošeg vida na
jedno oko išao sa majkom kod babe vra?are, i po tom verovanju biva
izle?en, to nije bilo normalno ali ljudi su verovali. Ni sam ?ovek nije
svestan ili samo ne može da se seti da njegovim mislima upravlja neko
drugi ili dokle je stao sa mislima, ponekad on biva toliko izupravljan da
se izgubi u nekom slobodnom letu koje je po pravilu opasno, po?ne da
radi protiv sebe ili ne može da se izbori sam sa sobom. Posebno kad je
to slu?aj posle uspeha, ?oveku bude krivo što sad neko drugi govori da
je on zaslužan za nešto što je ovaj uradio ali je psihološki pobednik,
naravno to je veliko iskušenje, i sad ne treba praviti „rat“ i kriviti druge
ve? izboriti se sa samim sobom. A postoji i niz uspeha u kojem je akter
neobi?no dobar sa kreatorom a posle provokacije se pretvara u
vanzemaljsko lice, nepredvidivu osobu, malo je re?i ?avola. Sve to
pomešano sa prošloš?u iz rata i same uloge pojedinca u kojem nije bilo
merenja pravi?nosti ve? same fizi?ke sile ja?ega, rešetanja bez pitanja
bez ?ekanja, ?ovek može biti duševno i moralno rastrojen.
Za sve može i da bude kazna, ali za one koji su mladi i koji nisu stigli
da zgreše, za njih nebi trebalo da bude kazne. Pošto je je Sr?an svake
druge godine išao u Italiju, tamo bi bio duševno rastere?en, bez ikakvih
briga, to je bilo jednostavno bežanje od istine. To što je u drugoj
državi, ne mora da zna?i da je pobegao od politike na primer, ona ga je
stigla, Miloševi? je umro u Haškom tribunalu i sad ga ovi Italijani pitaju
šta misli o njemu, a šta o ?in?i?u. On odgovara kako ?in?i? i nije bio
dobar za Srbe, a ovi odmah donose nekakve zaklju?ke i Sr?an odlazi u
dnevnu sobu da malo bolje posluša šta se to doga?a a ovi komentarišu
kako on sada pla?e zbog Miloševi?a, oni ne znaju da je Miloševi? njemu
još ve?i krivac za potpisivanje Dejtonskog sporazuma i za povla?enje
vojske iz Krajine. U Italiji je tada postojao vid demokratije na
zapadnja?ki na?in, to je zapravo situacija koja ?e nastati u Srbiji za
deset godina, zna?i može se oti?i u neku tako zemlju i videti šta ?e do?i
u Srbiju kroz neko vreme. Ljudi su pomalo neshvatljivi kada ?ine neke
stvari, svi su nekako posve?eni sebi, ako se i druže sa nekim onda je to
sa nekim uzdizanem sebe kao da su posebni, od posebne vrste. Ne
shvata ljude koji su u poznim godinama i imaju ku?u na jezeru i sve
uslove a da se nije oženio ili traži još para, nije mu jasno da ti ljudi nisu
imali priliku, prepustili su se nekim drugim stvarima i nisu stigli ili nisu
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
51