hteli da podnesu takvu
žrtvu. Sr?anova želja je da
tamo ostane ali da kad se
navršava mesec dana oni
polako kre?u da ga pitaju
„kad ideš“ što ga jako
nervira, on pred kraj ima na
sebi neki neizdržljiv teret,
kao da ga je neko svo ovo
vreme lagao pa mu tek sada
govori istinu koju treba da
prihvati, iz godine u godinu
mu to izgleda ne shvatljivo i
zlo. Ose?a kao da nema kud
u toj zemlji ali baš zato želi
da se namu?i, da radi, da
stvori, ku?i uvek može da se
vrati, pa je najbolje da
ostane tamo. Ali tamo bi
možda bio lenj, nekad
zakasnio na posao ili
ponekad bio drzak i ako baš
najbolje ne govori jezik. Želi
da se žrtvuje, ali je to za
sada bajka, kažu da nisu u
mogu?nosti da ga drže u
ku?i. Ali to je kao da ?ita
knjigu u kojoj Dante piše da
ispred pakla ima jedan
natpis „nadu ostavite ovde“
i da je to uslov ako ho?e da
ostane u Italiji, ali ni jedan
?ovek ne može da živi bez
nade. Pa šta je potrebno za
sre?u, da ona stigne
nenadano, baš to, niko ne?e
da prihvati da bude kriv za
tu?u nesre?u. Ali za šta je
stvoren? Ne može nigde da
se na?e, ne zna ništa da radi
do kraja, šta je njegovo
zanimanje? Može se samo
opravdati time da je nekako
ratnik kojem su razbili
poslednji tabu koji se usvaja
u ratu što ne isklju?uje
agresiju prema drugima.
Pomišljao je na Boga i
ose?ao je njegovu ljubav, pa
je to bilo sve prihvatljivo i
manje važno.
Našao se u bezna?u, u
nerešivoj situaciji, nešto
mora da menja. Povratak iz Italije sam po sebi nije problem, dolazak sa
puta, ali ono što ga zati?e ku?i, još uvek onaj stari on, najviše ga je
nerviralo što je tu zarobljen ,sa ovim cimerom, tako da je rešio da se
odseli. Kad je ovaj tražio da mu vrati klju? od stana kao da je on gazda,
Sr?an ga je slomio na pola i dao mu. Razmišljao je kad ne može on da
odlu?uje ne?e ni ovaj, to je klju? za koji je on platio dupliranje i njegov
je sem toga, želio je srušiti sve za sobom ili bar da se samo on izvu?e
neranjen, a da ostalo ostavi kako jeste da vide da je druga?ije bez
njega, samo da ode. Hteo je da iskontroliše svoju sudbinu, da uradi ono
što je najbolje i da bude jak, tako da je to i uradio. Me?utim kad je
došao nazad u Vrnja?ku Banju kod svojih tamo nije bilo posla, proveo je
celo leto u nekom ?ekanju, ostala su mu još dva ispita, to je planirao da
otputuje u Beograd i da završi. Nastao je novi problem, kako na?i neki
posao, sad kad više nema obaveza sve je okrenuto kao da je stvar u
tome što je do njega, da on nikad i nije imao obavezu, da ima obavezu
samo da brine o sebi ili šta ve?, da sad treba da stoji mirno kao u vojsci,
u nekom ?ekanju, disciplinovano, dok je cela država u nekim rokovima,
on je kao u zatvoru ali ne fizi?kom nego psihi?kom, treba da pazi šta
pri?a kome pri?a i još mnogo nekih drugih pravila koje ne može sve ni
da popamti, razmišljao je da posti ili da ode u manastir, ali je smatrao
da je to prevelika žrtva, ako sada ne može u ovoj situaciji da opstane
makar prividno kako ?e onda tek kasnije, smatrao je da bi se brzo
izdovoljio svega pa bi se vratio na staro a u tom slu?aju svoju snagu i
ideju treba ?uvati za kraj.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
52