Gnom podiže neobi?nu metalnu alatku nalik na klešta sa oštricama i re?e – Ovakav instrument koriste
samo doktori. Ovo u teglama, to je te?nost za balsamovanje, u njima su do nedavno svakako bili i organi. A
ove male tegle se koriste naj?eš?e za ?uvanje magi?nih sastojaka.
On uze jednu od retkih ?iji sadržaj nije bio pojeden i izvadi iz nje prstohvat plavog praha, protrlja ga
izme?u prstiju pa nastavi. – Znam da nije bio ?lan Univerziteta jer je previše star da bi bio u?enik – re?e
šutnuvši prevrnut nokšir. – ? nije bio ni profesor jer oni obi?no iznajmljuju stanove višeg kvaliteta. Bez
uvrede. U ovim pregradama je ?uvao ?avolane – gnom pokaza na raspadnutu gomilu dasaka. – A bojim se, da
je ova fleka na podu sve što je ostalo od njega.
Devojka prekri usta rukama i uzmaknu.
– Bogovi, smilujte se! Zna?i, ?avolani su ga ubili! Užasno!
– Gospo, ja imam gotovo pedeset godina i nikada u životu nisam ?uo da su ?avolani ubili nekoga.
– Zar ne znate pri?u pri?a o kralju ?avolana koji je ubio ljudskog kralja?
– To je samo pri?a. ?avolani ne mogu da ubiju odraslog ?oveka, a svakako nemaju monarhiju. Doduše,
nije ne?uvena pojava da pojedu leš koji na?u. Moja pretpostavka je da je gospodin Rajs umro prirodnom
sm r?u, a ?avolani su se u me?uvremenu nakotili i pojeli njegovo telo.
Ali nešto ga je kopkalo. Ovo svakako nije bilo uobi?ajeno.
– Gospo Milona, da li znate, slu?ajno, zašto je vaš stanar ?uvao ?avolane?
– Naravno, pri?ao mi je više puta. Znate, gosodin Samos je bio jako ljubazan i dobar ?ovek. Tražio je novi
lek za srce i spomenuo je da je rešenje možda u ?avolanima. Ja se nisam mešala u njegov posao, samo bih
povremeno popila ?aj s njim. Oh, gospodine, plašim se! Šta ako su ga ?avolani stvarno ubili i do?u po mene?
– Nemate ?ega da se plašite, ne verujem da ?e se vra?ati ovde. A ako ?e vam biti lakše, nabavite psa ili
ma?ku, garantujem vam da nikada više ne?ete videti nijednog. Da li je imao neku rodbinu, prijatelje, nekog
kog bi trebalo obavestiti?
– Ne, bio je jako samotan ?ovek. S vremena na vreme mu je neko isporu?ivao tegle sa zalihama, kako ih
je on zvao, ali sem toga nije se družio ni sa kim.
Devojka je bila prestrašena i željna utehe i u nekom drugom trenutku Hokus bi pokušao to da iskoristi, ali
ga je težina zlatnika za pojasom vukla u pravcu najbliže kr?me. On se nakašlja, pa re?e – U svakom slu?aju,
preporu?ujem vam da stan poprskate sir?etom i dobro provetrite, za koji dan smrad ?e is?ileti. Dva dana bi
trebalo da budu dosta. Do?i ?u tada sa svojim stvarima.
– Hvala vam puno, gospodine, spasili ste me!
– Nema na ?emu, gospo! Do skorog vi?enja!
Kr?ma u Kazandžijskoj ulici je od vremena njegove zadnje posete bila renovirana i preure?ena. Unutra je
bilo prijatno, ali je pi?e bilo skupo, a atmosfera previše dosadna za njegov ukus. ?im je popio poslednju kap
brendija iz kristalne ?aše, on napusti kafanu i krenu ka nekoj malo življoj, po mogu?stvu sa muzikom i u
kojoj je bilo nekog kog poznaje. Možda nekog s kim bi mogao da porazgovara o ?avolanima.
Ali ubrzo je zaboravio i na neobi?an doga?aj i na ?avolane. Posle tre?e kr?me nekako se obreo u stanu
nekog novog poznanika u kome je okružen nepoznatim društvom košni?kih vucibatina proveo gotovo tri dana
jedva dolaze?i svesti.
Kada su se lule i flaše ispraznile, a sun?ani zraci poput bodeža po?eli da se probijaju kroz prozorska okna
i bockaju omamljene prilike koje su spavale na podu, Hokus polako po?e da dolazi k sebi. Brišu?i krmeljive
o?i i iskašljavaju?i garež iz plu?a, on podiže svoju lulu pa je vrati na pod kad je primetio da nema ?ime da
je napuni. Pored njega su još tri osobe bile budne: visoki debeli ?ovek rumenih obraza i nosa, koji se
neprestano cerio, mršavi mladi? ?ije je lice bilo prekriveno kapulja?om i patulja?ka ratnica crvene kose koja
je oštrila sekiru ne obra?aju?i pažnju na ostale.
Debeljko je nešto pri?ao ovom drugom koji je nemo slušao. Bubašvaba pretr?a preko poda izme?u njih i
gnom se seti doga?aja od pre nekoliko dana.
– Da li neko od vas možda zna nešto o ?avolanima?
– Znam da smrde, hahaha! – zabrunda debeli.
Taman kada je odustao, debeli nastavi. – A od crveni’ se pravi ?aj za srce. Od uši ili noge, ne mog’ se
setim. Uglavnom, moj deda bio bolestan i platili smo silne pare veštici da nam proda taj ?aj. I ozdrave deda,
majku mu, i to odma’. Doduše, umreo odma’ slede?u godinu od neke pokvarene kobasice.
Potencijalno korisna informacija. Crveni ?avolani?
– A kakvi su to crveni ?avolani?
– Pa crveni, hahaha! Otkud znam, ja ti nikad nisam video dok nam veštica nije dala seckani u kesu.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
82