Hokus promeša sme?u te?nost srebrnom kaši?icom pa srknu jedan mali gutljaj. Sede?i na visokoj
tapaciranoj stolici istražitelj je diskretno razgledao stan: mešavina odvratnog i stilskog nameštaja,
skupocene figure i amajlije za teranje uroka, sve je to govorilo da stan pripada skorašnjim bogatašima,
verovatno poreklom van Košnice. Devojka je sedela preko puta njega krše?i ruke i nije delovala naro?ito
zainteresovana za ?aj.
– Moj otac dolazi za koji dan. Ako vidi u kom je stanju podrum, vrati?e me na s... bi?e jako ljut.
Hokus je samo srkao svoj ?aj u tišini prave?i tenziju. To je bio deo njegovog nastupa.
– Da se razumemo, ako efikasno o?istim podrum, dobi?u znatno sniženje za iznajmljivanje?
– Naravno! To jest, ako je stan i dalje useljiv.
– Ne brinite za to.
– I zamolila bih vas, ako moj otac slu?ajno bude pitao...
– ...stan iznajmljujem po punoj ceni. Ne brinite ništa, gospo!
– Hvala vam, gospodine Lokvude, stvarno ste pravi džentlmen! Za koliko dana biste mogli da isterate ta
?udovišta?
Gnom završi ?aj u jednom gutljaju pa sko?i na noge.
– Dana? Bi?e sve gotovo za ?etvrt peš?anika.
Devojka uzdahnu uzbu?eno prekrivši usta rukama.
– Je l’ to istina? Pa to je neverovatno!
– Naravno da je istina! Treba?e mi doduše koja sitnica iz vaše kuhinje. Dozvoljavate?
Milona klimnu nesigurno glavom, na šta Hokus odšparta do kuhinje, izvu?e hoklicu i uspentra se na nju,
pa uze na izgled nasumi?nu ?asu sa police.
– I još samo jedna stvar – re?e i sa dva prsta izvu?e riblju kost sa sve glavom i repom iz kante za ?ubre.
Milona je držala ruke na bradi i zbunjeno posmatrala istražitelja koji se opremljen neobi?nim rekvizitima
zaputio napolje.
– Zadržite ovo, moli?u – re?e Hokus pružaju?i joj mirišljavu ?asu. – Vra?am se za trenutak.
Drže?i riblje ostatke ispred sebe, gnom krenu da izvodi neverovatno uverljivo oponašanje ma?ijeg
mjaukanja i tako krenu oko zgrade. Kada se vratio, imao je povorku od desetak ofucanih i o?igledno
pregladnelih ma?aka koje su tužno mjaukale ne sklanjaju?i pogled sa ribe u njegovim rukama. Nekolicina
hrabrijih je pokušal? da mu otme ostatke iz ruku, sre?om bez uspeha.
– Zatvorite vrata i po?ite za mnom – viknu gnom unezverenoj devojci koja ga je ?ekala na pragu.
Zastavši ispred stepeništa podruma Hokus zameni predmete sa Milonom.
– I klju? od podruma. Hvala vam. Možda je bolje da se sad odmaknete.
Devojka ga brže-bolje posluša i vrati se nazad do praga. Na licu joj se videla nervoza, ali i radoznalost.
Pošto su ma?ke promenile predvodnika, Hokus mirno otvori ?asu i kresivom zapali njen sadržaj. Gust sivi
dim oštrog mirisa pokulja iz nje. Potom otr?a niz stepenice do vrata, otklju?a ih i otvori širom, a zatim
ukotrlja unutra ?up?i? koji se pušio i brzo potr?a nazad.
Scena koja je usledila užasnula je ne samo devojku na vratima i slu?ajne prolaznike na ulici ve? i samog
Hokusa. Stotine nakaznih ?ove?uljaka tr?alo je uz stepenice na ulicu ski?e?i i kašlju?i. A na ulici su ih ?ekale
košni?ke ma?ketine. Kada su spazile ?avolane, brzo su zaboravile na Milonu i ribu i poput šumskih zveri se
bacile na njih. Neke od njih bi samo ugrabile najdebljeg i pobegle, dok je ve?ina uživala tamane?i ih. Furiju
kandži i o?njaka pratila je najužasnija simfonija mjauka, cijuka i urlika koju je Kazandžijska ulica ikad ?ula.
Kada se pokolj završio, gnom i devojka po?oše polako k? podrumu. Iz mra?nog okvira istr?a sivi ma?or
bez pola uv? nose?i oklembešenu lešinu debelog ?avolana u ustima, na šta devojka podiže suknju
suzdržavavši vrisak. Istražitelj prekri nos i usta kragnom i kro?i unutra. Stan je bio prljav, smrdljiv i gotovo
potpuno demoliran. Skoro sav nameštaj i predmeti u njemu su bili izgriženi i oglodani do
neprepoznatljivosti. Paze?i da ne ugazi u gomilice izmeta on obi?e obe prostorije razgledaju?i i ispituju?i,
dok ga je Milona pratila u stopu. Pažnju mu privu?e nekolicina neobi?nih predmeta kao i tamna mrlja na
podu.
– Vaš gospodin Rajs je bio doktor, ali se bavio i magijom, verovatno iz hobija, nije bio ?lan ?arobnja?kog
Univerziteta. ?uvao je ?avolane i vršio ispitivanja na njima, samo ne znam sa kojom svrhom.
– Pa vi ste vidoviti! Je l’ možete da vidite gde je gospodin Samus sad?
Verovarno na ?onu vaše cipele, pomisli Hokus, pa joj odgovori – Nisam vidovit, niti mogu da vidim u svet
duhova. Ali mogu da vidim obi?ne stvari i to šta nam one govore.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
81