Ku?a je bila stara ali je bila u boljem stanju od ve?ine u ulici. Crvene cigle su i dalje bile jarko crvene, a
drvenarija se uprkos nebrojenim godama sjajila na jutarnjem suncu. U prozoru nije više bilo znaka za
izdavanje sobe, ali to nije pokolebalo Hokusa. Gledaju?i u stepenište koje je vodilo ka podrumu, on bu?no i
odlu?no pokuca na glavna vrata. Teška drvena vrata otvori mlada žena, na prvi pogled privla?nog izgleda.
Bila je obu?ena kao doma?ica, ali joj je sva ode?a bila skupa i nova. Imala je vitku figuru i pravilne crte
lica, jedino što je kvarilo utisak je bio staklasti sjaj o?iju, poput lutke (ili leša) koji je ?inio da izgleda
neverovatno tupavo. Buljila je koji trenutak iznad gnomove glave dok se ovaj ne zakašlja da joj privu?e
pažnju.
– O, gospodine gnome, izvinjavam se, nisam vas videla! Šta mogu da u?inim za vas?
– Dobar dan, mlada gospo! – re?e istražitelj podižu?i šešir. – Moje ime je Hokus Lokvud.
– Milona Drat, milo mi je – odgovori devojka uz nespretni kniks.
– Pre nekog vremena sam slu?ajno prolaze?i ovuda primetio da se izdaje soba u podrumu, pa me
interesuje da li oglas i dalje važi?
– O ne, gospodine Lokvud, soba u podrumu je izdata još odavno, ali...
Lice joj se naglo nabra, kao da se setila ne?eg neprijatnog o ?emu nije želela da razmišlja.
– Stanar iz sobe je nestao.
Hokus oseti da je to samo polovina onoga što je želela da kaže, ali nije gubio ni trenutka.
– Gospo, ja sam po zanimanju istražitelj, i ako je vaš stanar pobegao a nije platio kiriju, rado ?u ga
prona?i u vaše ime i...
– O ne, gospodine, gospodin Rajs je platio kiriju unapred, za celo dvomese?je.
– Da li su njegove stvari i dalje u stanu? – re?e Hokus, ta?nije njegova refleksno probu?ena istražiteljska
navika.
– Ne mogu da u?em u stan...
Gnom podiže obrvu upitno.
– Pun je ?avolana – re?e i strese se zga?eno.
Hokus podiže i drugu obrvu.
U glavi mu istog trenutka ispliva slika njegovog prvog susreta sa ?avolanom: bio je tek malo dete i deda
ga je vodio za ru?icu u podrum da odabere turšiju za ru?ak (i vino za sebe). Se?ao se svog iznena?enja kada
je to majušno stvorenje, nalik na si?ušnog gnoma, izvirilo iz pukotine zida i zapiljilo u njih. Tako?e se se?ao
i svog užasa kada mu je deda brutalno zdrobio glavu ?izmom. Hokusu su pošle suze, a deda je samo
promrmljao – Ne smeš da dopustiš da se namnože... Drugi neobi?an susret sa tim stvorenjima Hokus je
doživeo kada je ve? bio u školi i jednom iza ormara video dva ?avolana kako se pare u pozi karakteristi?nom
za visoke rase. Kasnije je saznao da se neke ljubavne poze zovu „?avolanske“. Ali ?avolani nisu bili
pripadnici visokih rasa. Nisu bili ni divljorodi, ?ak ni ?udovišta. Bili su naprosto životinje. Uprkos svom
dvonožnom telu, šakama sa pet prstiju i inteligentnom licu, bili su samo neobi?ne, ali glupe životinje. Kotili
su se nekontrolisano i jeli gotovo sve, ali uprkos tome nisu bili rasprostranjeni jer su bili plen gotovo svih
drugih životinja. Psi, ma?ke, pacovi pa ?ak i paukovi i krupnije bube hranili su se njima. Niko nije voleo
?avolane, ali pani?an strah od njih je bio karakteristi?an samo za ljude. Što nije bilo ni ?udo, oni su se
grozili gotovo svega.
– Kako to mislite pun? Koliko ih ima?
– Pun! Prepun! Evo, pokaza?u vam.
Hokus krenu niz stepenište levo od ulaznih vrata, a zatim skrenu desno.
– Ne, to je vinski podrum, on je ?ist. Stan je ovamo – re?e i pokaza na drvena vrata sa suprotne strane.
Devojka otklju?a vrata i dozvoli istražitelju da ih odškrine.
Da li zbog debljine vrata ili zbog svog pi?em i pušenjem ošte?enog ?ula mirisa, Hokus nije osetio miris
sve dok nije otvorio vrata, a onda ga gotovo ošamuti. Prizor je bio još gori: svaka vidljiva stopa mra?ne
prostorije bila je prekrivena malim ?ovekolikim stvorenjima zlobnog izgleda koji su cvr?ali i ski?ali.
Hitro ih zalupi nazad.
– Je l’ vidite? – re?e devojka dok je zaklju?avala bravu.
Istražitelj klimnu glavom i zapali lulu da izbaci odvratan smrad iz nozdrva.
– Gospodin Rajs je nestao, a stan je preplavljen tim... stvorenjima! Moram to hitno da rešim!
– Gospo, ne brinite ništa. Sve ?e se srediti. A moje usluge su više nego povoljne!
– Gospodine gnome, ne?emo o tome na ulici. Molim vas, pridružite mi se na šolji ?aja.
– Nikada ne odbijam ?aj i prelepe devojke! – re?e Hokus, nasmeši se i krenu za njom.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
80