U jednom kratkom trenutku,
Jovani se u?ini da ponovo
?uje tu muziku, a onda je
zaglušiše i zakloniše talasi
Portala. Ali i to je bilo
dovoljno. Vatra je jurnula
kroz njene miši?e, nerve i
kosti, kroz vene i krvotok.
Drevna, zaboravljena mo?
naroda koji je došao sa
dalekih zvezda i doneo
ljudima vatru i svetlost.
Izbavio ih iz vlažnih i
mra?nih pe?ina, da bi sam,
nekoliko
hiljada
godina
kasnije
završio
u
informati?kom kavezu.
Jovana oseti bes. Prstom
pritisnu ure?aj, i plaže i
mladi?a nestade, kao da ih
nikada nije ni bilo.
Bila je obu?ena ( nagost
je pomisli, bila samo želja,
varka Portala ) i za trenutak
je osetila želju da zaboravi
sve što joj je mladi? ispisao
na pesku, da nastavi starim,
bezbrižnim životom. Portal
je vekove koje su je ?ekali
mogao da ispuni smislenim
sadržajem.
Beskrajem…
mesta koja se mogu posetiti,
gradova,
arhitekture,
prirode,
muzike,
boja,
oblika…
ljubavnika.
Ljubavnica.
Jovana
pocrvene. Takav raj, takvo
savršenstvo ne bi odbio niko.
Niti jedna razumna rasa. Šta
je ?ekalo na drugoj strani ?
Borba za o?uvanje jednog
sveta koji je bio deset
hiljada, milijardu, billion
puta ružniji, lošiji
i
nesavršeniji od Portala.
Mo? je kolala u njoj.
Sada je znala da postoje
zaverenici ; mladi? je bio
stvaran, njegovo toplo seme
probudilo je vilinsku vatru u
njoj.
Lako
bi
mogla
iskoristiti svoje ?ari i saznati
od mladi?a gde su ostali.
Uništila
bi
ih
gotovo
trenutno i raj Portala više nikada ne bi bio ugrožen. Samo jedan mali
napor, samo nekoliko žrtava do ve?nog raja dotad nepoznatog u istoriji
univerzuma.
Jovana izu sandale i pod stopalima oseti grubu, ispucalu zemlju,
punu prljavštine i sitnih kamen?i?a. Lepi beli pesak je nestao. Ipak,
želela je da oseti dodir prave, tvrde i grube zemlje, a ne zemlje iz
snova. Za?udo, prijao joj je taj dodir. Kao da joj je gruba zemlja
milovala stopala i bila joj bliža nego topli,meki pesak.
Nastavila je stazom do umiru?eg grada; vile su zastale mešaju?i
biljke u kazanu. Jovana je na njihovim licima videla da su shvatile. Mo?
je prosto isijavala iz nje. Mogla je za sekundu da spali gradi?. Da spali
sve gradove. Sva naselja, ljudska i vilinska. Mogla je pomisli, da u?ini
sve. Da uništi zametak svakog otpora ; da uništi svako živo bi?e. Portal
bi sa?uvala samo za sebe. Svet koji u sebi sadrži beskraj svetova. Bila bi
to najmo?nija droga koju ni sa kim ne bi delila ; bila bi jedini korisnik i
uživalac. Živela bi na plaži, putovala po zvezdama, uživala u bezbroj
ljubavnika, imala hiljade dece, hodila bi belim, veli?anstvenim peskom,
a ne grubom i propalom zemljom.
Mo?. Dobila je, bolje re?eno vratila joj se i sada zna kako da je
iskoristi.
Zastala jeispred starca sa zelenom bradom i poljubila mu ruku.
Umorne o?i se ozariše i blesnuše mladala?kom snagom. Njene ruke
zagrliše starog, slepog psa i uroniše u njegovu toplu kožu. Pas radosno
zalaja i Jovana ugleda kako mu se o?i otvaraju i bolesna koprena diže sa
njih. Osetila je neizmernu radost, došlo joj je da zaigra, da poleti i vine
se do zvezda.
Mo?. Mo? je brinuti i voleti za ?oveka na samrti. Mo? je dati deo
sebe ostarelom psu. Mo? je voleti stvarno i nesavršeno.
Jovana pogleda u daljinu. Plavetnilo od Rtnja se širilo, dolazilo sve
bliže gutaju?i bolesno sivo nebo. Šiljak je goreo drevnom vatrom,
kakva nije vi?ena hiljadama godina.
Okupljanje je po?elo.
Izle?i?emo svet, pomisli Jovana. Sagradi?emo opet svemirske
brodove. Izle?i?emo i druge svetove. Done?emo našu muziku i re? u
svaki kutak svemira.
Radosna, sa veselim starim psom za petama, potr?a prema Rtnju
koji se u daljini kupao u svetlosti.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
28