svet da umre, da ?e se
pomešati sa ljudima i
izgubiti svoju dušu i srce u
velikim,
zastrašuju?im
gradovima, u betonskim
kulama koje paraju nebo, u
buci i besu koji kulja sa
asfalta i trulih, izjedenih
neonskih srca.
Starci, pomisli. Ko još
mari za njih. Naravno da se
bune, jer im vlast izmi?e iz
ruku. Njoj se baš dopada
ovaj svet i Portal. Baš ?e da
razbija glavu zbog kuknjave
senilnih
matoraca
o
gubljenju bog te pita ?ega.
Skinula je ode?u na
plaži-osetila je dodir toplog,
mekog peska, i prepustila
mu se. Mladi? koga je
ugledala tako?e je bio nag.
Srce joj je ja?e zakucalo kad
je prešla pogledom preko
njegovih
širokih ramena,
miši?avog torza i krupnih,
crnih o?iju. Poželela je da
mu razbaruši gustu, crnu
kosu.
Odlu?ila je da presko?i
nevažan i zamoran proces
udvaranja ( uostalom, ko
uopšte ima više potrebe da
to radi ? ) i pre?e odmah na
stvar. Usne su mu bile tople
i pohotne, polako i nežno je
ispitivao njeno telo i ona je
ose?ala da ponovo surfuje na
talasima duge, da se beskraj
otvara ispred nje, da hodi
svim
stazama,planinama,
livadama, putevima ovog i
svih drugih svetova. Nisu
govorili ništa , re?i nisu bile
potrebne. Završnica je došla
brzo i eksplozivno, poput
udara munje, ose?ala je
vrelo i ljepljivo ljudsko seme
koje se mešalo sa njenom
vilinskom krvlju. Negde u
daljini, daleko iza beskraja
Portala, ona uhvati neki
pokret, šum : za trenutak joj
se ukaza slika starca sa zelenom bradom i ostarelog psa koji je naglo
ustao i na?ulio uši. Besmisleno, pomisli, pas je ve? odavno gluv.
To je ipak bilo dovoljno da prekine ?aroliju. Mladi? je sišao sa nje i
jedno vreme su ?utke ležali i gledali u nebo, ne progovaraju?i ni re?.
Zapravo, pomisli sa strahom, možda više i ne zna da govori. Prošle su
godine kada je poslednji put nešto izgovorila-za posao, zabavu, za sve
su bile dovoljne komande sa Portala i sve se rešavalo brzo i trenutno bez
gubljenja vremena u besmislenim naklapanjima o vremenu, prirodi,
drugim...osobama.
Nije više bilo nikakvih zala ni poroka. Droge su nestale sa pojavom
Portala. Ko bi još zabadao prljave igle u vene, kada jednim pokretom
prsta na raspolaganju imaš ?itave svetove ? Nije više bilo kriminala- sve
što vam je trebalo, mogli ste stvoriti u sopstvenoj glavi. Ratovi su
prestali. Ko bi još prolivao krv za neke leve zemlje,kada možeš da
osvojiš beskrajno mnogo svetova ?
Sve je bilo kako treba. Leži na plaži sa božanski lepim muškarcem,
koji je upravo doveo do vrhunca.
Zašto onda gluvi pas osluškuje, i gleda umornim, slepim o?ima ? Šta
nije u redu ?
Mladi? je ustao, I dok je ona posmatrala blistave zvezde u daljini,
po?eo je da ispisuje re?i po pesku. Jovana za trenutak kroz beskrajne
talase Portala ugleda vrh Rtnja u daljini, ponosni Šiljak na koji je pre
nekoliko hiljada godina sleteo mati?ni brod njene rase. Previše smo
zavoleli ovu planetu, pomisli. Zavoleli smo je više od onih koji su ro?eni
na njoj. U tome je i ležala slabost ?itave rase. Dok su ljudska bi?a
grabila napretku i osvajala nove tehnologije, vilinski svet ostao je vezan
za šume, polja, livade, besplodne stene. Njihov svet je umirao. Portal
je bio spas, jedini put koji je spre?avao izumiranje. Sjediniti se sa
ljudskom tehnologijom. Postati jedno sa ljudima.
Momak je uporno pisao po pesku i Jovana po prvi put obrati pažnju
na re?i.
,, Tražio sam te. Mesecima. Godinama. Bila si u mojim snovima.
Tražio sam nekoga ko donosi vatru. Ti imaš vatru u sebi. Poseduješ mo?.
Osetio sam je u tvojoj krvi, u tvom umu i srcu. ?
,, Baš si romanti?an ? Jovana se nasmeši. Odavno nije imala ovako
lepu fantaziju. Portal je pružao sve lepša iznena?enja , pomisli. Možda
bi slede?i put mogla da upozna dva mladi?a, crnokosog i plavog. Obrazi
joj se zažariše od uzbu?enja.
,, Ne shvataš ? mladi? je pisao sve brže, pokreti su mu odavali
ljutnju i nervozu. ,, Ovo nije igra. Moraš preneti svom narodu vatru.
Moraš im vatrom o?istiti umove od Portala. Samo tako ?eš spasiti svoju
vrstu. Za nas ljude je verovatno kasno. Ima nas svega nekoliko koji
surfujemo uspevaju?i da sakrijemo da nam svest nije izmenjena. Na
vama je da spasete ovaj svet.?
,, Maleni, ovo je samo Portal. Previše si se uživeo. Kad se
diskonektuješ, ovo ?e ti biti samo lep san.? Nije zvu?ala ube?eno.
Ponovo je osetila da stari pas diže glavu i gleda u njihovom pravcu.
Nemogu?e.
,, Zar ne ose?aš ? '' Bio je uporan. ,, Kad šetaš sama pod zvezdama,
kad nisi priklju?ena ? Da je nešto pogrešno ? Zar ti nije ?udno što ne
možemo da izgovaramo re?i ? Tvoj narod je nekada stvarao divnu
muziku. Božansku. Ljudi su je nazivali muzikom sfera. Gde je ona sada ?
Izgubljena na talasima, u beskrajnom okeanu šumova Portala...''
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
27