“Zamislite
istoriju
ljudskog roda kao nit u
paukovoj
mreži
sa
epicentrom u praskozorju
civilizacije. Možete li to?”
“Pa... ja...”, pou?ni
besmrtnikov
ton
nije
o?ekivao, ali on nastavi kao
da ga i nije ?uo.
“Pauk
mrežu
plete
zrakasto.
Ako
istoriju
posmatramo kao jednu od
niti, onda možemo videti da
je od samog po?etka imala
mnogo puteva kojima je
mogla krenuti. Pa, opet,
krenula je jednim tokom ovim na ?ijem se kraju sada
mi nalazimo. Ako pratimo tu
logiku i tu nit vide?emo da
se na njoj nalazi mnogo
petlji i ukrštanja, koje mogu
skrenuti tkanje ka bilo kojoj
od susednih niti i analogno
povesti
zbivanja
sasvim
drugim istorijskim tokom. Ta
ukrštanja
nastaju
delovanjem važnih li?nosti i
promena
njihovog
ponašanja,
ili
njihov
nestanak može potpuno
izmeniti našu stvarnost.
“?ekajte malo! Taj
ure?aj koji je ukraden
omogu?ava putovanje kroz
vreme?” prekide ga ponovo
Milivoj,
ali
ovog puta
sagovornik mu je odgovorio:
“Ah,
ne, putovanje
unatrag
po
niti
je
nemogu?e.”
“Oh, za trenutak sam
pomislio da o?ekujete od
mene da se borim sa
dinosaurusima,” re?e.
?? ?Ne
lupetajte,
Jovanovi?u.
Nemate
vi
znanja za tako nešto.”
“Oprostite, pokušao sam
da se našalim. Istina je da
ne shvatam zna?aj ure?aja
koji je ukraden”, pokunjeno
re?e.
“Vidim da ne razumete. Pokušavam maksimalno da pojednostavim
izuzetno složen postupak. Zamolio bih vas da ne brzate sa donošenjem
zaklju?aka. Postoji na?in da se uti?e na kriti?ne ta?ke u prošlosti. Kako
bih vam to objasnio? Pokuša?u da nastavim analogiju od malo pre.
Zamislite ve?e i tu istu pau?inu, ali osvetljenu usmerenom svetloš?u. Na
zidu iza pau?ine vide?ete vrlo oštru senku, sliku mnogo jasniju od nje
same. Tako isto i vreme baca senku, uzor, svoju drugu dimenziju u naše
vreme. Taj uzor, nazovimo ga senka, uz odre?ena je znanja i opremu
dostupan istraživanjima, pa ?ak i uticajima na prošlost.”
“Pod odre?enom opremom podrazumevate ukradeni ure?aj? “
“Da. Vidite, problem je u tome što je ure?aj prekju?e upotrebljen.
Ne pitajte kako znam. Jednostavno znam. A znam i to da to mogu
u?initi samo posebno obu?ene osobe i to tek pod pretpostavkom da
znaju šta traže. Sve je to neka vrsta telepatije, prenos misli kroz
dimenzije. Meta može videti sliku, ?uti re?i, a u izuzetno retkim
slu?ajevima preklapanja frekvencije, koja se dešava kod genetski
istovetnih osoba, može do?i ?ak i do kontrole uma, nešto kao i kod
doplgengera.” Milivoj nije baš mnogo shvatao, ali je njegov policijski
instinkt osetio nedostatak u pri?i. “Ali, pomenuli ste posebnu obuku. Ja
sam mislio da se ona obavlja samo kod vas.”
“Ta?no. Žena koju tražite zove se Ana Simonovi?. Tu su vam svi
dostupni podaci o njoj.” Pruži mu holomemo karticu. “Opominjem vas
da se radi o izuzetno opasnoj osobi. Pre no što se odmetnula bila je
jedan od naših najboljih agenata. Nipošto ne stupajte u kontakt sa
njom.” Lice mu se smra?i, pa re?e: “Likvidirajte je ?im je locirate!”
Milivoja je ozlojedila lako?a kojom je to izgovorio.
“Likvidiram? Ja... Ja nisam pla?eni ubica”, pobuni se.
“Slušajte, Jovanovi?u, niste slu?ajno odabrani za ovaj zadatak.
Pratili smo vašu karijeru još od vremena pograni?nih incidenata sa
Zakavkaskom Unijom. Tada niste bili toliko bole?ivi kao što se sada
prikazujete”, zareža najednom besmrtnik. “Mogu u?initi da vam
karijera munjevito krene uzlaznom putanjom, a mogu udesiti i da
jednostavno nestanete. Izbor je na vama”, re?e naizgled ravnodušno.
Milivoj se štrecnu pa pokajni?ki re?e:
“Izbor baš i nije naro?ito izdašan.”
Sagovornik mu se nasmeši.
“Na?ite je i ubijte je. To je sve što se od vas traži. Pamet u glavu,
Jovanovi?u. Koliko sutra se možete na?i na mestu na?elnika odeljenja, a
onda... Ko zna?”
2.
Beograd, 1991. godine.
Sedeo je zamišljen u svojoj predsedni?koj rezidenciji, o?ekaju?i
svog sekretara da u?e svakog trenutka i da ga obavesti da je državni
sekretar Bejker stigao. Razgovor sa njim ?e biti težak, znao je to i sam,
nisu mu za takav zaklju?ak trebali, na brzinu prelistani, obimni izvodi iz
izveštaja njegovog ministra inostranih poslova Vladislava Jovanovi?a,
koje mu je ovaj tako obzirno, svojim tru?-tru? opširnim, tandaramandara okolišavaju?im, a za koji je isti arogantno mislio da je
diplomatski, u sedam oblandi uvijenim re?nikom spremio, vezano za
paket tema koje je Bejker donosio da ih ovde otpakuje. Da, razgovor ?e
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
19