biti
težak,
ali njegov
odgovor na postavljene teme
bi?e lak, naime, znao je da
?e sve morati glatko da
odbije. Mogao je to Bejkeru
da javi i telefonom, nije
?ovek morao baš da se
deranžira i da džabe dolazi,
ali procedura je nalagala da
on to, ovako, gledaju?i ga
o?i u o?i, odbaci. Politika se
i danas vodila na isti na?in
kao i hiljadama godina
ranije, kad vladari nisu imali
telefone, nego su preko
glasnika pregovarali. Bejker
je
bio
samo
glasnik
Medjunarodne zavere Novog
svetskog poretka, kako je to
lepo i ta?no definisala Mira
jutros za doru?kom, dok je
on brisao sa košulje fleku od
kafe koju je na sebe prolio…
Mira devoja?ko Markovi?
je za tu priliku stavila
najnoviju istobojnu svilenu
ružu u svoju, pažljivo
nameštenu frizuru predratne
devoj?ice školarke. Njegovu
uflekanu, i o?igledno, za
danas upropaštenu košulju,
nije
ni
pogledala
ni
komentarisala,
bila
je
duboko udubljena u tek
otkrivenu misao, koju je,
izgleda, pronašla u mrvama
kriške hleba, a koju je do
malopre
mazala
marmeladom od šljiva. Mrve
je, dok je govorila, pažljivo
povla?ila jednim prstom ka
ivici stola, na jednu gomilu,
kao da je na taj na?in
sakupljala
novootkrivene
informacije
o njihovom
današnjem gostu .
Lako je Miri, pomislio je
Slobodan Milosevi?, ona sve
to lepo i ta?no vidi, i jos
lepše re?ima uobli?i, a kako
ja sad, u ovoj tesnoj
rezervnoj košulji, ?ija me
kragna steže, da to objasnim
onom nedotupavom Bejkeru,
koji ?oveka gleda kao da ga baš ništa ne razume, iako mu sve lepo
objašnjavaš na njegovom maternjem, iskvarenom engleskom jeziku?!
Promeškoljio se malo u svojoj kožnoj stolici, i opet, po ko zna koji
put, pogledao u svoj ru?ni ?asovnik Rollex, koga je sam sebi poklonio
kad su ga prosle godine narodne mase izglasale za svog Predvodnika.
Mira je bila malo uvre?ena, jer je zato morao da skine sa ruke sat koji
mu je ona poklonila za prvu godišnjicu braka. Pa ne?e valjda da nosi dva
sata na istoj ruci, jer sat se, jelda, nosi samo na levoj ruci? Morao je za
izvinjenje da i njoj pokloni sli?an, samo još skuplji ženski model, ina?e
bi nastavila da pored njega prolazi do plafona podignutog nosa, i da se
spoti?e na papu?e i tepihe po stanu, jer ih ne vidi. Sad se kajao što je
uopšte kupovao i jedan sat, pa nije mogao valjda ovakav na ulicu, i na
pijacu, jer su narodne mase ispredale pri?u o njegovoj skromnosti,
stalno pominju?i onog njegovog porodi?nog fi?u kojim je ranijih godina
išao u Komitet. Dobro, mogao je za pijacu baš i da promeni sat, ali što
da menja, pa na pijacu on nije