I dalje ga je gledao u o?i i zatim je rekao: “Lazar je bio dobar ?ovek,
zapamti to, Aleksa!”
Onda je pustio pismo, okrenuo se i polako se vratio odakle je došao.
Laki je pogledao pismo. Bila je to debela bela koverta, bez marke, i
na njoj je stajalo par redaka napisanih ?itkim Lazarevim rukopisom.
Dok je razgledao kovertu, pomisli na to da se ne se?a da je danas
uopšte razgovarao sa Ilijom. Kao da ga je ovaj ceo dan nešto izbegavao.
I, iako je koverta bila zatvorena, obuze ga ose?aj da Ilija zna šta se
nalazi unutra.
Polako je otcepio jedan kraj pisma. Izvadio je nekoliko stranica
papira ispisanih Lazarevom rukom. Mrak je sve brže padao i nije bilo
dovoljno svetla za ?itanje.
Ušao je u ku?u. Baka Ilinka je sedela na istom mestu kao i no? kada
je Lazar umro. Lenka je pospremala šolje i ?aše ostale na stolu.
Ušao je u Lazarevu sobu i seo na njegov krevet, u kome je proveo
poslednje dane. Na sredini sobe su još stajale dve hoklice na kojima je,
još pre samo nekoliko sati, stajao Lazarev kov?eg.
Pro?itao je pismo jednom, pa još jednom.
8.
Miris sopstvenog znoja, baš kao posle nekoliko serija sklekova, i miris
njenog tela, tako prijatan, mešali su se, stvaraju?i eksplozije u njegovoj
svesti, u ritmu pokreta njihovih pripijenih tela. Ose?ao ju je svakim
?ulom, do granica neizdrživog zadovoljstva. Ljubio je njena ramena,
grudi, vrat, grizao je, plazio je, gutao slatkast ukus njenih usana.
Dolazio je do ivice ambisa, i opet se odmicao, odlažu?i neizbežno,
burno, skoro elektri?no pražnjenje...
Njegova soba u polumraku, elektri?na rasveta u prozoru, svetlucanje
led-dioda sa sterea, igra senki na plafonu, probijali su se izme?u
njegovih trepavica. Sklanjao je rukom njenu kosu sa svoga lica i
pokušavao da joj vidi lice, ali video je samo tamnu senku. Ali znao je da
je tu, ose?ao je njen pogled uperen u njega.
A onda se izmicala, ose?ao je njene zube i usne na svojim
bradavicama, stomaku, preponama. Vukao ju je ka sebi, ali njena glava
je ve? bila izme?u njegovih nogu, i on se prepustio. Gledao je senke
koje su treperile na plafonu, u seriji fleševa, i, odjednom mu se ?inilo,
to više nije bio taj plafon, nego neki drugi, i to više nije bila njegova
soba, nego ne?ija tu?a...
Ali, nije mu to bilo važno, jer zadovoljstvo se poja?avalo... Zatvorio
je o?i, i samo uživao. Sad je on gurao rukama njenu glavu još niže,
klizao se preko zgužvane posteljine i glava mu je padala preko ivice
kreveta. Otvorio je o?i, ali ispred njega je bio mrak, opet ih je zatvorio,
ali glava mu je padala, ivica kreveta mu je sad bila ispod ramena...
Ose?ao je pritisak u slepoo?nicama , bljeskovi boja titrali su mu
ispod zatvorenih kapaka. Otvorio je ponovo o?i, ali u prvi mah nije ništa
drugo video osim senki, koje su pulsirale, u ritmu krvi koja je pulsirala u
njegovim udovima. Senke su se igrale sa njegovim o?ima, spajale se i
razdvajale u ništa prepoznatljivo, ali je ose?ao da ne?eg tamo ima,
ne?eg što ih posmatra, ali nije mogao da vidi šta je to...
A opet, ona je još bila tu, držao je njenu kosu i stezao u svojim
rukama. Ose?ao je njenu kožu na svojim butinama, a njeni nokti su ga
grabili po slabinama. Skoro da je bolelo koliko je prijalo.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
13