. I nije mu bilo važno da li ne?ega ima tamo u tami, jer vrhunac je
stizao, u naletima, dok su mu le?a polako klizila niz ivicu kreveta,
ukopao se polusavijenim nogama u zgužvanu posteljinu...
A onda su se senke ispomerale, i sad je video da je nešto stvarno tu,
i to nešto mu je prilazilo, ali on je bio paralisan, ne od straha, nego od
is?ekivanja...
Skoro odjednom, osetio je da se sve oko njega izmenilo, to više nije
bila njegova soba iznad Lakijevog kluba, nego neka druga, glava mu je
pala na nekakve krpare, a telo mu je bilo na nekom starinskom drvenom
krevetu, i, ?inilo mu se da je to san, da je zaspao vode?i ljubav sa
Magdalenom. Protrljao je o?i i okrenuo glavu u svim pravcima.
Ona je još bila tu, video je njenu kosu izmedju svojih nogu, držala
ga je za bokove da ne spadne skroz, i ose?ao je njene usne koje su ga
uvla?ile. Ali, enterijer definitivno nije bio taj, video je u polumraku, i
ona senka iza njegove glave, je bila neka ljudska prilika, stajala je na
vratima i posmatrala ga. Sad je bio paralisan, hteo je da vikne, da se
probudi, ali iz grla mu je sa ogromnim naporom izlazilo samo nekakvo
tiho krkljanje.
A ona je nastavljala sve ja?e da ga uvla?i u sebe, po?ela je da grize,
skoro da je bolelo. Držala ga je za bokove da mu telo ne spadne sa
kreveta i uvla?ila u sebe cele njegove genitalije. Pokušao je da se
otrgne, ali telo ga nije slušalo. Hteo je da vikne, ali grlo ga nije slušalo.
Hteo je da se probudi, ali razum ga nije slušao.
Grozni?avo je razmišljao, ovo je san, šta bi drugo bilo, ma kakav
san, jebena no?na mora....!
A onda se prilika sa vrata naglo pomerila, urliknula i sko?ila prema
njima. Na trenutak je zatvorio o?i, is?ekuju?i udarac, osetio je vetar
iznad sebe, ali ništa ga nije dotaklo. Kad je otvorio o?i, video je da je
prilika ve? bila na krevetu, i vukla za kosu Magdalenu, i osetio je snažan
bol kad se njena glava otkidala od njegovih prepona... i dalje je bio
mrak, i video je samo siluete dve prilike koje su se borile iznad njega, a
on je, oslobo?en, tresnuo ledjima na pod...
Dve prilike su sko?ile sa kreveta i poletele prema vratima, sad više
nije mogao da prepozna koja je od njih Magdalena, jedna je ispuštala
zvukove nalik životinjskim urlicima. Još trenutak, i nestali su iza vrata,
a urlici su su prerasli u histeri?no smejanje, koje se polako odaljavalo...
Krv je polako po?ela da se vra?a u njegove odrvenele udove, i sa
teškom mukom, po?eo je da se pomera. Trljao je rukama svoje nabrekle
genitalije, koje su ga užasno bolele. Dao je sebi par sekundi, i polako
ustao, hvataju?i se za krevet.
Kroz mali starinski prozor levo od vrata dopirala je mese?eva
svetlost.
Seo je na krevet, i razgledao oko sebe. Soba je bila mala, u njoj
samo dva kreveta i izme?u njih orman, na suprotnom zidu od prozora, na
njemu neki okrugli predmeti. Odjednom, sa užasom, u?inilo mu se da je
prepoznao da su to male ljudske lobanje, koje su ga gledale svojim
praznim o?ima...
Ti sanjaš, pomislio je, ovo nije ništa drugo nego nekakav užasan san,
i sad je vreme da se probudiš. Zatvorio je o?i, i naglo ih otvorio, u želji
da se probudi, ali prizor se nije promenio... samo je mesec izašao iza
nekog oblaka i u sobi je bilo još malo svetlije. Sad je video da na ormanu
nisu lobanje, nego dunje, i uzdahnuo je sa olakšanjem...
(nastavi?e se)
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
14