Argus Books Online Magazine #5 | Page 11

“Ima li dovoljno novca za ceh?” Klimnuo je glavom. Uzeo je novac, i po?eo da kupi prevrnute ?aše i flaše sa stola. Mile se okrenuo prema Magdaleni. Bila je vesela, smejala se i tapšala mu. “Bravo, sredio si ih bez ijednog ispaljenog metka!” “To su samo pijani klinci. Dovoljno je samo da malo podignem obrve i oštro ih pogledam, pa da ih smirim.” Obukao je ponovo svoju jaknu. ”Mada, onaj mali, naduvani, verovatno ne?e biti miran dok jednom ne dobije i batine!” Nastavili su pri?ati još jedno pola sata, a onda je Mile video Zuki?a, ulazio je u kafi? i pokazivao mu znake licem i rukama Magdaleni iza le?a, u smislu, dobra ti ova ve?erašnja. “Je li sve u redu, brate?” pitao ga je Mile. “Jeste, ma, neki penzioner, ulubio je sebi branik, drugaru napravio štetu na krilu od trista evra, a nema para ni za bolje nao?are, naravno, deblje od starih!” Zuki? se cerio prilaze?i im. “Kažem mu ja, što vozi no?u kad ne vidi ni danju… Poštovanje, ja sam Draško Zuki?,” predstavio se Magdaleni. Mile ih je upoznao, a Magdalena je Zuki?u poklonila još jedan svoj osmeh za padanje u nesvest. Onda je pogledala u sat na displeju svog mobilnog telefona. “Moram i?i,” rekla je, i okrenuvši se Milu, upitala: ”Ho?eš da me donekle otpratiš?” “Naravno.” Pokupio je cigarete u džep, izvadio par nov?anica i platio. “Zuki?u, ostavljam ti sad radnju u ispravnom stanju. Miki, vidimo se. Ako te neko ponovo bude gnjavio, tu ti je sad profesionalac!” Zuki? je pitao: “A šta je to bilo?” “Ništa naro?ito, re?i ?e ti Miki.” Nasmejao se, setivši se Zuki?evih re?i kad je izlazio. “Vidimo se, brate, sutra!” Izašli su na ulicu. No? je bila topla, iako je bio po?etak septembra. Krenuli su prema peša?koj ulici, udaljenoj stotinjak metara. Primetio ih je ?im je izašao. Stajali su pedesetak metara od kafi?a. Naduvani se nešto raspravljao sa onim što ga je odvukao. Tre?i je posmatrao ulaz kafi?a. Kad ih je ugledao, nešto je viknuo drugoj dvojici. Mile nije ?uo šta, od muzike u bašti, ali se to verovatno odnosilo na njihov izlazak. “Ne plaši se,” rekao je Magdalenii, koja je na trenutak zastala kad ih je uo?ila. Naduvani se odjednom otrgao od druga koji ga je pokušao da zadrži, i krenuo prema njima. Pratio ga je osmatra?. Mile je rukom zaustavio Magdalenuu i polako pošao prema ovoj dvojici. Tre?i je ostao gde je i bio i odande gledao. Naduvani je sa urlikom poleteo. Mile je primetio da na ruci ima nešto, kao bokser. Drugi ga je pratio na korak-dva. U istom trenutku, kada su stigli do njega, uradio je dve stvari. Uhvatio je ispruženu desnu ruku naduvanog u zamahu za udarac, i okrenuvši ga u zaletu, zavrnuo mu je na le?a. Istovremeno, sa osloncem na levu nogu, podigao je desnu i drugog napada?a strahovitim udarcem pogodio u grudi, od ?ega je ovaj odleteo unazad par metara i udario le?ima o kontejner za sme?e. Ostao je da leži, kao riba na suvom, pokušavaju?i da povrati istisnut vazduh iz plu?a. Naduvanom je podigao ruku toliko visoko iznad le?a, dok nije ?uo kako je njegov zglob izleteo iz ?ašice. A rgus Book s Onl i ne Magazi ne 11