“Lažes.” Bilo joj je to zabavno.
“Kad kažem majke mi, ja lažem. A kad kažem o?iju mi, ne lažem,
majke mi!” smejao se Mile.
“Ti si jedan vrlo duhovit de?ko, to ti priznajem.” Smejala se a zatim je
dodala: “A šta ti studiraš?”
“Studirao sam za bika, ali sam pao na rikanju. Od tada studiram TOF.”
“A šta ti je to, TOF?”
“Tr?anje oko fakulteta.”
“Dobro, ne moraš da mi kažeš.”
“A sad ozbiljno, ne studiram ništa. Radim kao obezbe?enje.”
“Ti si onda neki žestok de?ko,” gledala ga je znatiželjno. “Baš bih
volela da te vidim kako praviš red.”
Miki, koji je u me?uvremenu odneo pi?e za prvi sto, nešto se bu?no
raspravljao sa onim momcima. Jedan od njih, o?igledno pijan, je stajao i
pružao ruku preko stola, pokušavaju?i da ga dohvati. Flaše i ?aše na stolu
su bile prevrnute.
“Gledaj sad!” Mile je ustao, i skinuo jaknu. Ispod je ?esto nosio majicu
na kojoj je pisalo Obezbe?enje, iako nije radio. To mu je ?esto pomagalo
da bez velikog uplitanja smiri klince koji su malo više popili. I ovo su bili
klinci, imali su manje od osamnaest godina. Se?ao se da ih je vi?ao
vikendom u klubu. Prišao im je.
Onaj koji je stajao, glasno je psovao konobara. Druga dvojica su
sedela i posmatrala.
“Slušaj, debilu, ne znaš ti kome se obra?aš! Mogu sad da te pocepam
kao svinja masnu krpu, ej, klipane! O?isti ovo sranje i donesi nam ponovo
pi?e, kad ti kažem!”
“U ?emu je problem?” upitao je Mikija. Stajao je blago raširenih nogu,
sa opuštenim rukama, ali spreman da u svakom trenutku sko?i.
“Namerno je izdigao sto i prevrnuo sve sa njega,” kratko je objasnio
Miki.
“Jesu ti platili?” pitao je.
“Nisu.”
Galamdžija je sada stajao i gledao Mila. Videlo mu se po o?ima da
nije samo pijan, nego da je još na ne?emu. I druga dvojica su ga gledali,
o?igledno su ga prepoznali.
“Momci, platite pi?e i napustite lokal,” rekao je mirnim, dubokim,
oštrim glasom.
“U redu je, nema problema, koliko treba?” brzo je upitao jedan od
ove dvojice koji su do sada samo sedeli, izvadio dve nov?anice od po
1000 dinara i spustio na sto. “Bi?e dovoljno, nije ništa polupano, zadrži
kusur!” A onda je hitro uhvatio za ruku onog što je stajao i pokušavao da
dohvati i zgužva nov?anice sa stola, ustao i zagrlio ga: “Idemo sada.”
“Za šta mu pla?aš, jebe mi se za njegovu pišljivu sestru, ho?u da
pijem!”
“U redu je, brate, mi sada idemo, nema nikakvih problema,”
govorio je Milu dok je vukao svog drugara prema izlazu. I tre?i je ustao,
polako izlazio licem okrenut prema Milu, i mrko ga gledao.
“Vide?emo se mi još!” vikao je galamdžija dok je izlazio.
“Kad god poželiš!” odgovorio mu je Mile.
Kad su se vrata za njima zatvorila, Mile je upitao Mikija.
“Zašto pominje tvoju sestru?”
“Ovaj naduvani je tražio da zovem Magdalenu da sedne za njihov
sto. Vre?ao me je kad sam mu rekao da mi je to sestra i da nije
slobodna”.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
10