nepoznanicu, ne stigoh; jedan mladi? ga je, prolaze?i pored mog kreveta,
iza njegovih ledja, udario jastukom po glavi, i oni su zaci?ali, uhvatili se i
pohrvali, tu na sredini sobe, obojica se uglas smeju?i.
Hteo sam sad i sam da ustanem, otkrio sam svoju plahtu, ali sam
se, u slede?em trenutku, opet brzo pokrio; sa iznenadjenem, otkrio sam
da sam ispod nje, potpuno go! Nije da sam imao obi?aj spavati go, baš
naprotiv. Nisam ni neki obožavalac pidžama ni no?nih košulja, ali, donji
veš mi je, obi?no, bila prikladna no?na ode?a, osim kad bih bio u
Marijinom društvu, jedino tad mi ne bi trebao. Ali, u sobi punoj
muškaraca, prizna?ete, nije ni prijatno ni prikladno! Sad sam došao i do
misli koja mi zagolica pažnju. Pošto znam da nemam obi?aj, kad ležem
da spavam sam, svla?iti se do gole kože, nametnuo se vrlo nepobitan
zaklju?ak: neko drugi, a ne ja, sino? me je svla?io pre spavanja… ?
A onda, kao naknadni potresi smirivanja tla posle zemljotresa, do
svesti dolazi još jedan detalj. I podižem pokriva? ponovo da taj detalj još
jednom proverim. Ispod njega ponovo golo telo, ali… telo koje nije moje?!
Kakvog ga se, bar, odavno ne se?am! Zategnuta koža, ravan stomak,
sitne crne dla?ice po grudima, preponama i miši?avim nogama… telo
mladi?a, a ne, skoro starca, od pedeset godina?! Obmotavam ?aršav oko
struka, ska?em sa kreveta, u jednom skoku preska?em dva de?aka na
podu, i tr?im do prvih vrata, za koja mislim da vode u kupatilo! “Polako,
de?ko”, kaže mi mladi? sa kojim se skoro sudaram na vratima, i ule?em
iza njih, u potrazi za ogledalom!
Apoteoza…
… Koplje rimskog centuriona je probolo iznad boka telo umiru?eg
?oveka, i svetina je po?ela da se razilazi…
Josif je izdaleka zamišljeno gledao vrh ograde Getsemanskog vrta,
koji se rasplinjavao pod crvenom svetloš?u zalaze?eg sunca. Stari ?ovek
je upravo razjurio od sebe služin?ad, koja se bila ustr?ala