nekakvo vrlo kratko vreme, ali, ukoliko se uskoro ne sklone, ni pla?eno
mito ne?e im više garantovati život!
Bog je svemogu?, pomolio mu se Josif. Sa?uva?e on decu Izraelja…
Ali, pre toga je trebalo u?initi najvažniju stvar!
I Josif je ubrzao korake, idu?i prema Solomonovom Hramu.
Danas je bila Pasha, i u vreme tog svetovno-verskog praznika
Sinedrija ne zaseda, i dan se provodi u molitvi. Ali, Josif je ve? bio
ugovorio sa Jakovom, koga su nazivali još i Pravednim, a koji je sad u
Hramu, ?eka da preuzme sedam sanduka svitaka, skupljenih tokom više
desetlje?a, i pohranjenih u ku?i Josifovoj. Bili su to dokumenti izvorne
esenske vere, u?enje Ivana Krstitelja, ali i rodoslovlja sveštenika-kraljeva
iz loze Davidove, plemena Judinog, ?iji su i Josif i Jakov bili potomci. Svici
su sad morali biti sakriveni u podrume Hrama, na bezbedno mesto,
daleko od dohvata Rimske kurije, ali i doma?ih politi?kih i verskih
oponenata, koji su služili Rimu. Jer, Josif je sad morao na pogibeljan put.
Na tom putu vrebale su mnoge opasnosti, mogu?nost spasenja porodice
jeste bila izvesna, ali ne i sigurna, i takav rizik za gubitak vekovnog blaga
nije mogao preuzeti na sebe, da bi ga sa sobom poneo.
Jakova je zatekao na stepeništu Hrama, ?utljivog i zagledanog u nebo
iznad Jeruzalema. Još je bilo crveno, sunce je tek skoro sišlo ispod linije
horizonta.
“Gotovo je”, rekao je Josif Jakovu.
Jakov je bio duplo mladji muškarac od Jakova, i iako je ve? bio
sveštenik i u?itelj, pao je ni?ice pred noge Josifove, pozdravljaju?i ga.
Josif ga uhvati za ramena i izdiže do svog lica. “Možeš da se ponosiš, tvoj
brat je junak; hrabro je izdržao sve muke”, rekao je Jakovu.
“Gde je on sada?”, pitao je Jakov.
“U Getsemanskom vrtu, ?uvaju ga legionari. Tamo su i Marija i
Magdalena, i dva esenska sveštenika-vidara. Došli su pravo iz
Aleksandrije. Pomaza?e ga, pre nego što ga ostave u grobnici. Ali, mi sad
moramo da se dogovaramo o poslu, koji se no?as mora izvršiti!”
I dva ?oveka, Josif i Jakov, udjoše u Solomonov Hram, dok su se sa
Jeruzalemskog neba polako iskradali poslednji sun?evi zraci, a prva
ukrsla zvezda najavi po?etak sudbonosne no?i…
Lucidnost ili ludilo…?
Doktor sedi za radnim stolom pored prozora, ima preko ušiju
navu?enu vunenu kapu i beli mantil. Pred njim je otvorena debela knjiga,
koju sa pažnjom ?ita, jedva podiže pogled da me pogleda kad su me uveli
u njegovu ordinaciju. Bez re?i pokazuje rukom mojim pratiocima da me
posednu u stolicu ispred njega, i ponovo spušta glavu na tekst ispred
sebe.
?ovek ima oko ?etrdeset godina, bradu od sedam dana, i mi?e
usnama dok ?ita. Iskre?em glavu da bih video šta ?ita, ali tekst je na
nekom egzoti?nom stranom jeziku, možda gr?kom, pismo je neobi?no,
ima ovakvih slova: ????? ???? ???????? ??? ??????????? ... i tako sli?no.
Odustajem od ?itanja, ne znam gr?ki, kao što ne znam ni italijanski, ali,
doktor ne odustaje! Ostavlja me da sedim narednih deset minuta a da mi
se ne obra?a…
(nastavi?e se)
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
9