Nekima Bog daje sre?u na vagone, a nekima na kaši?icu, a i nju, kad
prinesu ustima, shvate da ima okus ?emera...
II
Moram ti re?i da mi se Pariz uopšte ne dopada. Što ga više upoznajem,
sve mi je ružniji, prljav, za ne poverovati. Možda mi se to samo ?ini, jer
ga obilazim sama, i ne vidim one lepote o kojima svi nadugo i naširoko
raspredaju. A tek Mona Lisa...Znala sam da ?e me razo?arati, baš kao
u onoj, tresla se gora, rodio se miš. I ona mi li?i na njega, ali i to je
bolje, nego da me podse?a na vranu. Njih je ovde ionako previše, crnilo
zavladalo na sve strane.
Biljana (Kiti?) ?akar,
ro?ena u Sarajevu. Inženjer
organizacije i menadžmenta.
Živi u Prnjavoru (RS - BiH).
Sve što je stvarala i pisala od
devete do tridesettre?e
godine, uništeno je u ratu.
Pisanju se vratila pre dveipo
godine, nakon petnaest
godina pauze.
Pesme su joj objavljene u
Zborniku „Beskrajni plavi
krug“, Književnog kluba
„Miloš Crnjanski“ iz Bijeljine,
?iji je i ?lan, u zbirci grupe
autora „Stihom govorim I i II“,
u zborniku „Vidovdanske
besjede Vu?ijak 2012“;
Književnog kluba „Talasi“
Prnjavor, zborniku
Književnog kluba „Vihor“
Derventa, „Iz vode pjesma
ljepotom daruje“, u zbirci
grupe autora „Bit ?u haijin“,
Antologiji „Arte stih“ te u
zajedni?koj me?unarodnoj
zbirki ljubavne poezije
„Valentinovo”
Šta da ti kažem o sebi, jutra bez nade, ve?eri i no?i duge, kao da su
polarne. Inje se uhvatilo oko srca, tuga diše zajedno sa mnom. Ne
mogu ni da pišem pesme, ne znam više o ?emu bih. Da kažem da
nikada niko nije toliko voleo nekoga, kao ja njega, ne vredi, srce od
kamena, pod kojim ?u?i nezakopana prošlost, to ne?e shvatiti.
Evo, ne znam ni šta bih tebi pisala, i ovih par redova su za mene pravi
napor. Jedino što želim je, da svemu ovome do?e kraj i da krenem
tamo gde svi idu, bilo da su grešni ili ne...
III
Marije više nema. Zaspala je ve?nim snom, sa njegovom slikom na
grudima.
Pitam se ?esto, da li je on mogao naslutiti zadnje otkucaje njenog
srca...
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
76