I
Marija je najtužnija osoba koju sam ikada upoznala. Kao da u sebi nosi
bol i tugu celoga sveta, a ne samo svoju. Se?am se, nekada je bila
puna života, dan joj je bio prekratak za sve što je htela da uradi, a
osmeh joj je uvek krasio lice i davao sjaj njenim o?ima. Onoga dana
kada je on sklopio svoje o?i, i njene su umrle. Njegova smrt ju je
obeležila za ceo život. Sve posle njega je izgledalo kao no?na mora iz
koje nikako nije mogla da se probudi. Slike mrtva?nice, raskomadanih
tela, i dan danas je bude iz sna. Otišla je iz svog rodnog grada u
provinciju, gde joj je sve bilo strano, ljudi - neljudi, na izbeglice su
gledali s podsmehom, omalovažavali ih na svakom koraku.
Sre?a, barem je dobila posao i imala priliku da pomaže ljudima. To joj
je i bio celi smisao života. Pomo?i nekome, videti ne?iju radost na licu.
Za svakoga je imala toplu re?, savet, utehu, samo je njoj nije imao ko
da pruži. Novi prijatelji, koje je tu stekla, mislili su da je ona zadovoljna i
ispunjena žena.
A ona je svako ve?e, kada zatvori vrata svoje sobe, skidala sa sebe
masku i onda bi na videlo izašao sav njen bol, bol koga nije mogla, a ni
htela ni sa kim da podeli, jer je bio samo njen. Barem joj bol ne mogu
uzeti, jer su joj uzeli sve, osim golog života.
Godine su prolazile, Mariji su se sve ?inile iste, jedna nalik na drugu,
kao jaje jajetu.
On se pojavio sasvim iznenada, javio joj se, mada je o njemu ve? ?ula.
Prili?no mra?an, zatvoren. Ipak, za vrlo kratko vreme je uspeo da
prepozna njeno pravo lice, da razotkrije njenu tugu, i svaki ose?aj.
Tih dana sam sretala Mariju, imala je neki ?udan sjaj u o?ima, sli?an
onom nekadašnjem, i bila sam sre?na zbog nje. Bilo je i vreme, dosta
je samovala, živela kao pustinjak, ku?a, posao, posao, ku?a. Pri?ala mi
je da je upoznala nekoga, da je ponovo osetila da joj kuca srce, da ima
ose?aj da bi ponovo mogla da voli. Znala sam koliko joj je potrebna ta
ljubav, jer sam jedna od retkih koja je znala sve o njoj. Marija je
?eznula za zagrljajem, za ne?ijim ramenom na koga se može osloniti i
?utati. To je za nju bio vrhunac bliskosti izme?u dvoje ljudi, zagrljaj, kao
ose?aj pripadnosti nekome.
Nisam je više srela. Javila mi se samo porukom da odlazi, daleko, što
dalje i od njega i njegovih lažnih, dvosmislenih re?i. Nije imala snage
da se bori.
Poslala mi je slike, bila sam zapanjena... Marija nije izgledala nikada
toliko loše, ?ak ni onda kada je izgubila ?oveka koga je volela više od
sebe.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
75