Argus Books Online Magazine #2 | Seite 77

RASTEM PREMA ZEMLJI Rastem prema zemlji Bliža mi je nego nebo Kosa se ve? upli?e U stoletno korenje Zaspa?u snom prirode Jesen ?e da mi svira Od vetra sonatu Koja ?e da raspiri Sva ružna se?anja Kiša ?e da spere Uspomene Na leto i prole?e Spremna sam ?ekam zimu Rastem prema zemlji Porasla sam ve? dovoljno Da u njoj imam postelju Koju mi niko ne?e oteti NE ZAMERI MI Ponekad kažem ono što ne treba Ne uzimaj mi to za zlo Ti barem znaš da iz mene govori strah One što je uvek gubila, a ovaj put Plaši se da ne izgubi tebe Još uvek sam u duši dete Koje bi htelo svu ljubav samo za sebe I ne slutiš kakva se u meni oluja dešava Koliko lepih re?i ostaju na rubu usne A neke nesmislene budu izre?ene Znaš, kada te ugledam Ja prestajem da mislim, umesto mozga Progovara moje srce Pretvaram se u želju za tvojim rukama U kojima ?u kona?no prona?i mir Nakon toliko vremena samo?e Teško s