Zapušteni vojni tunel iz doba JNA
taj tunel. I on, kao i mnogi drugi stoji zapušten. Ventilacijske cijevi i vrata odavno su razvaljeni, a samo
pokoji gušter povremeno protrči u blizini ulaza. Šteta
što nismo imali kakvu svjetiljku jer su ti tuneli vrlo
dugački.
Zatim smo krenuli dalje i to natrag na Lastovo, na
sam sjever uvale Mali Lago, na polutok Žrvanj. Uska
prevlaka spaja Žrvanj sa kopnom Lastova tako da od
jedne do druge obale mora ima možda deset metara.
I dok je dio koji gleda prema Malom Lagu pitom,
ovaj koji je okrenut prema Korčuli i izložen jakim
udarima bure čista mu je suprotnost. Nazubljene
i oštre stijene i hridi, nagrižene abrazijom, ne djeluju nimalo gostoljubivo. Kao da štite Lastovo od
bilo kakvog pokušaja iskrcavanja na njegove obale.
Sljedeća stanica bilo je mjesto Uble gdje smo obišli
očuvane temelje kasnoatičke bazilike svetog Petra
koja svjedoči o tisućljetnom prisustvu čovjeka na
ovom otoku. Ili kako bi Lastovci rekli: «Lastovo
nikada nije prestalo živjeti». Zatim smo krenuli na
najviši vrh Lastova, 417 metara visoki Hum. I tu smo
imali novu zgodu. Na samom rubu polja zvanog Vinopolje čekala nas je policija. Kako smo imali iznajmljene motore i spazili ih iz daljine bili smo gotovo
sigurni da će upravo nas zaustaviti. Sve to ne bi bio i
neki problem da je autor ovog teksta imao sa sobom
vozačku. Ali kako nisam, morali smo se okrenuti i
zamijeniti skutere, tako da je Maja vozila jedan,
do tada moj, a ja sam sjeo iza Ivana na njihovom
skuteru. I unatoč tome što je pored nas povećom brzinom projurio automobil splitskih tablica policiji smo
mi bili zanimljiviji. Naravno da su nas zaustavili i uz
ona klasična pitanja provjerili vozačke i prometne.
No kada smo rekli što radimo na otoku i da smo mi
ti studenti koji anketiramo stanovništvo već pet dana
odmah su rekli: «A to ste vi? Pa što ne kažete!» Tako
smo shvatili da je već cijeli otok čuo za nas i da smo
dosta popularni. I odmah su nas pustili da nastavimo
dalje našim putem. A put nas je vodio na Hum. Došli
smo sa motorima do kuda se moglo i dalje nastavili
pješice. Osim susreta sa nepovjerljivim stadom koza
ispred kojih je stalo nekoliko jaraca u prijetećem
položaju, nikog drugog nismo sreli. Došli smo i na
sam vrh. Pogled je bio vrlo lijep, ali i ograničen s
obzirom da je bilo puno vlage i soli u zraku jer je
puhao vjetar. Nakon što smo osvojili vrh, otišli smo
na susjedno brdo gdje je uređen moderni heliodrom.
Kažu da se sa ovih položaja u idealnim uvjetima
može vidjeti čak i Italija. No kako toga dana nisu bili
takvi uvjeti zadovoljili smo se s onim što se moglo
vidjeti i spustili se s najviših dijelova otoka. Putem
prema Lastovu svratili smo u Zaklopaticu, naselje i is-
Zaklopatica - naselje i uvala
toimenu uvalu na koju brižno pazi otočić Zaklopatica
koji se nalazi na sredini plitke uvale i omogućuje ulaz
u nju kroz uske prolaze od kojih je jedan na sjeveru,
a drugi na jugu. Zatim smo krenuli opet put Lastova
i Skrivene Luke gdje smo se susreli sa ostatkom naše
grupe. Nažalost, dan je ubrzo postao oblačan, a zatim
je počela i slaba kiša, pa smo skriveni pod stijenama
i granama borova čekali da prestane padati. Popodne
je kiša uistinu prestala, pa smo vratili motore i spremili večeru u Pasaduru. Sutra je bio dan povratka pa
smo navečer, u opuštenoj atmosferi, zaključili da smo
na Lastovu obavili dobar posao, ispunili i više od
55