očekivanog i dogovorili detalje oko povratka. Jedna
grupa od šestero će ići rano ujutro sa katamaranom
za Split (Maja, Ana, Jasmina, Matea, Ivan i Mario)
i zatim nagibnim vlakom za Zagreb, a druga grupa
od šest ljudi (Vesna, Mateja, Zrinka, Matija, Marin i
ja) će ujutro pospremiti apartman i ići kasnije sa trajektom za Split. Ljubazni vlasnik apartmana nas je
opet sve autom prebacio iz Pasadura do Ubla gdje
smo se trajektom otisnuli najprije prema Korčuli, a
zatim imali presjedanje u drugi trajekt za Split. Dan je
opet bio sunčan, ne previše vruć, zapravo idealan za
putovanje. Otoci su se nizali jedan za drugim – Lastovo, Korčula, Hvar, Brač i Šolta. Zaista sam uživao
u svakom trenutku puta, jer za razliku od katamarana,
na trajektu se može izaći i na palubu, šetati, slikati i
uživati u jednoj od naljepših obala i otoka na svijetu.
A među njih, bez srama, spada i Lastovo.
Kada smo popodne te subote kročili na kopno i splitsku rivu imali smo dosta vremena do večernjeg vlaka
za Zagreb pa smo šetali gradom i popeli se na Marjan. I tako, malo po malo, došlo je vrijeme i našeg
odlaska s mora. Vlakom, oko 10 navečer, krenuli smo
sa splitskog željezničkog kolodvora prema Zagrebu.
Vožnja je potrajala cijelu noć, u ne baš konformnim uvjetima. Sunce nedjeljnog jutra nas je uhvatilo
između Karlovca i Zagreba. Na licima se vidio umor,
ali i zadovoljstvo. Jer, bili smo tamo gdje većina
ljudi još nije, vidjeli smo prirodne ljepote Lastova i
njegovih 45 otoka koji ga okružuju. Kada smo stigli
u Zagreb, prvo što smo vidjeli bila je neka tučnjava u
vagonu do nas: letjele su staklene boce, naguravanje,
odnekud se stvorila i policija, ljudi su se gurali, a
sa druge strane trube automobila i lupanje tramvaja
po tračnicama vratili su me u realnost. Dobrodošao
u civilizaciju! Tako je barem zovu, tu gužvu velikih
gradova. Osjećao sam se pomalo izgubljeno jer sam
još prošlog jutra bio u rajskom miru i tišini Lastova,
a sada su se moja osjetila morala priviknuti na ono
uobičajeno – gužvu, stres i stalnu trku za vremenom.
Srećom, nakon što sam se oprostio sa kolegama i ja
sam brzo «pobjegao» sa autob