Münster - Nijmegen - Zagreb
Trojna razmjena
Tekst i fotografije: Anna Schliehe & Lydia Wilmsen (EGEA Münster)
Prijevod: Blaženka Bogdanović
4.svibnja 2007. smo (Fabian, Lydia i Anna) stigli u
zagrebačku zračnu luku neispavani, ali unatoč tome
bili smo vrlo sretni i radovali se putu! Sedam sati putovanja bilo je iza nas; patili smo od pritiska u ušima
i nismo baš dobro čuli zbog toga. Fabian se bar malo
naspavao u vlaku i avionu, ali to se ne može reći i
za nas dvije. U Zagrebu nas je dočekalo oblačno i
kišovito vrijeme.
Na autobusnom kolodvoru lijepo su nas dočekali Jazz
i Mario, držeči u rukama lijep EGEA natpis koji definitivno nije prošao neprimjećen, kao ni njegov jak
miris.
Nakon lijepe dobrodošlice, krenuli smo kod Jazz i ostavili tamo svoje stvari. Nakon toga smo se upoznali
s Katarinom i bili na svom prvom obroku u menzi.
Bili smo puni dojmova, od jeftine studentske hrane
(naučili smo o subvencioniranju studenata), vidjeli
masu mladih ljudi, do još uvijek nam smiješnog hrvatskog jezika. Poslije svega prilegli smo kod Jazz.
Ujutro Lydia i Anna upoznale su vrlo drage Petrine
roditelje koji su nam ostavili dojam kao da smo
kod kuće. Jedva smo mogli izaći na kraj s tolikom
hranom.
Ujutro smo se našli u pljusku, (koji je bio kao loš
znak za cijelu razmjenu), čekajući da nam se ostali
pridruže, što je malo potrajalo... s obzirom na vrijeme svi smo popili šalicu čaja u malom, slatkom
pubu, ali poslije je uslijedilo pivo. Usprkos Lydijinoj
prehladi Marin je predložio jaku cugu od bilja, što
se ispostavilo loše za naše želuce idući dan - jednim
zlom zamijenili smo drugo! Kada smo izašli iz puba,
kiša je i dalje pljuštala. Činilo se kao da nas Zagreb
previše ne voli! Povratak u tramvaj bio je praćen debatom o osobi koja je kriva za ovo vrijeme (jesu li
ti Nijemci, Anna, Maja, Marin...) nitko naravno nije
htio preuzeti krivnju.
Iduće jutro Anna je doživjela povratak u djetinjstvo
kada je doručkovala pahuljice.
Veliko iznenađenje bio je današnji program, posjetili
42
smo Maksimir i zoološki vrt. Zbog vremena, nismo
bili u mogućnosti održati planirani piknik u parku, a
slušanje hrvatskih pjesama (čemu smo se radovali) su
bojkotirali Katarina i Marin. Tako smo samo gledali
pokisle životinje koje su se zbog vremena činile još
tužnijima. Nakon toga otišli smo na zasluženo piće,
a na naše veliko iznenađenje Katarina i Anna kupile
su kolače u susjednoj trgovini i donijele u kafić; u
Njemačkoj nije moguće donijeti u kafić hranu ili
kolače koji su kupljeni izvan. U ovom pogledu Hrvati
su miljama naprijed za razliku od Nijemaca. Navečer
je na programu bio izlazak. Lydia nije izašla, a Fabian
i Katarina su otišli nakon prve cigare, tako da su se
Maja, Petra, Jazz i Anna zabavljale do 2 ujutro.
Idući dan smo planinarili na Medvednicu. Nakon
duge vožnje tramvajem i šetnje kroz dug tunel, na
našu radost nismo se trebali penjati gore, već smo
se vozili žičarom koja je radila zadnji dan nakon 40
godina rada! Posjetili smo rudnik srebra, a potom
ručali u planinarskom domu gdje smo jeli grah sa
kiselim zeljem i otkrili tu novu aromu. Sljedeća zani-
Ulaz u rudnik na Medvednici