mljivost je bila da je Marin posložio karte za tarot
za sve nas; iznenađujuće ništa nije pogodio. Anna je
dobila tri najgore karte, Fabian je ispao kao nemaran
ljubavnik, a Lydia će umjesto iskrene ljubavi pronaći
pravo prijateljstvo! Sve u svemu dobro smo se zabavili. Potom smo se spustili s planine i posjetili stari
dvorac sa predivnim pogledom i malom kapelicom,
koja je bila još uvijek puna latica ruža od posljednje
svadbe. Dok smo se spuštali po planini, prošli smo
kraj kuće najbogatijeg čovjeka u Hrvatskoj.
Ujutro smo se sreli s Elleke i Annom u kafiću blizu
trga, gdje nas je poslužio malo čudan i neprijateljski
raspoložen konobar, ali unatoč tome, mi smo se dobro zabavili. Poslije smo pričekali Jörna i Michaela
na željezničkoj stanici sa natpisom dobrodošlice koji
je još uvijek neugodno mirisao. Počele su priče o
feštama u Dugom Selu, koje nisu istinite, ali smo mi
povjerovali u njih...
Idućeg dana, u ponedjeljak, krenuli smo u obilazak
gornjeg grada, a vodič nam je bio Marin. Posjetili
smo katedralu, tržnicu, zatim smo požurili (čak i Jörn
s ozlijeđenim koljenom), uhvatili uspinjaču (najkraću
na svijetu) i razgledavali kuće na gornjem gradu.
Nakon sati čekanja u redu u studentskom centru, dobili smo ručak i pripremali se na sljedeće natjecanje
djevojaka protiv momaka kroz grad. Naravno da je
ženska ekipa pobijedila u natjecanju i okupili smo
se na geografskom odsjeku kako bi poslušali Andreu
koja nam je pričala o Hrvatskoj i Zagrebu. Sve smo
završili navečer sa bolovima u nogama.
U utorak smo krenuli na put prema planinama i moru.
Rano ujutro smo se našli i zauzeli mjesta u minibusu. Svi smo se trudili bar malo spavati prije prvog
stajališta. Posjetili smo vrlo zanimljivo selo Turanj,
u kojem su još i danas vidljive posljedice rata: bombardirane kuće, tenkovi, oružja, rakete itd. Bilo je vrlo
zanimljivo čuti što Zagrepčani misle, što su doživjeli
i kako ocjenjuju današnju situaciju.
Krenuli smo dalje i stali u malom naselju okruženom
vodopadima, planirali smo ručati na livadi okruženoj
vodopadima i rijekom, ali nikako nismo mogli pronaći
ulaz, pa smo se uputili do restorana i pitali vlasnika
hoće li mu smetati ako sjednemo kraj restorana, na
travu i ručamo. Na naše veliko iznenađenje, nije
imao ništa protiv tako da smo uživali u sendvičima
na friškom zraku, iako nismo ništa kupili u restoranu.
Čini mi se da su i vlasnik i njegov pas bili zadovoljni
što smo ovdje.
Poslijepodne smo posjetili poznat i prekrasan Nacionalni park Plitvička jezera. Ovaj park je jedan
od najstarijih Nacionalnih parkova u jugoistočnoj
Europi, smješten je u krškom području sa mnoštvom
podzemnih pećina i rječica. Ovih 16 jezera ističu se
rijetkom i divnom florom i faunom i predivnim slapovima. Krenu